Zamislite glečer. Da li razmišljate o „blistavom snegu“ ili „zagađenju plastikom?“ Nova studija naglašava rasprostranjenu prirodu zagađenja plastikom, čak i u tako udaljenim i naizgled netaknutim područjima.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Naučni izveštaji koja je koristila pristup nauke građana, naučnici su radili sa obučenim planinarima na uzorkovanju površinskog snega u inače nepristupačnim oblastima.
Nanoplastika je pronađena na 5 od 14 glečera na velikim visinama, sa koncentracijama u rasponu od 2 do 80 nanograma po mililitru snega. Najčešće otkrivene vrste nanoplastike bile su čestice habanja guma (41%), polistiren (28%) i polietilen (12%).
Ranije studije su takođe pronašle dokaze o mikroplastici u udaljenim sredinama i okruženjima na velikim visinama širom sveta. A gde ima mikroplastike, tu će sigurno biti i nanoplastike.
Pored toga, već je poznato da atmosferski transport donosi mikroplastiku u udaljene regione; ovo će verovatno biti još značajnije za nanoplastiku zbog njihove manje veličine i težine.
Jedan od naučnika koji rade na atmosferskom transportu nanoplastike u studiji je viši naučnik Nikolaos Evangeliou na NILU.
„Da bismo simulirali kako su nanoplastične čestice putovale kroz vazduh do mesta uzorkovanja, koristili smo takozvani Lagranžov model disperzije. Tako smo otkrili da su njihovi primarni izvori regioni zapadno od Alpa, uključujući Francusku, Španiju i Švajcarsku“, Evangeliou kaže.
Prema Evangeliouu, pronalaženje nanoplastike u udaljenim glečerima nije iznenađujuće.
„Naši nalazi samo pokazuju da bi zagađenje plastikom na mikro i nano skali moglo biti rasprostranjenije nego što se ranije pretpostavljalo. Zbog svoje male veličine, ove čestice imaju veliki potencijal da se transportuju kroz atmosferu na velike udaljenosti, doprinoseći globalnom zagađenju“, objašnjava on.
Buduće studije će uključivati sveobuhvatnije tehnike uzorkovanja i analize kako bi bolje razumeli distribuciju i izvore nanoplastike.
Ono što takođe zabrinjava naučnike je da bi prisustvo nanočestica u glečerima moglo da ima nepoznate efekte na ekosisteme, klimu i zdravlje ljudi, posebno jer mogu da uđu u izvore vode i lance ishrane.
Nalazi su podstakli pokretanje Globalnog istraživanja o atmosferskoj plastici (GAPS). Ovo je istraživački projekat sa ciljem da se izgradi definitivna slika o širenju zagađenja mikro- i nanoplastikom u atmosferi širom sveta.
Projekat je jedna od najvećih planinarskih i naučnih ekspedicija ikada preduzetih—50 odvojenih ekspedicijskih timova će uzeti uzorke sa ključnih lokacija na velikim visinama širom sveta. Sedam ekspedicija je već završeno, sa uzorcima prikupljenim od timova u planinama Tian Šan u centralnoj Aziji, planinama Rvenzori između Ugande i Konga, Himlung Himal u Nepalu i Južnom polu.
Zagađenje mikro i nanoplastikom je dobro poznato ekološko pitanje. Urađena su opsežna istraživanja kako bi se kvantifikovala količina plastike ispuštene u životnu sredinu, kao i istražili njeni negativni efekti na žive organizme.
Iako još uvek ne postoji jasna definicija za nanoplastiku, one su generalno definisane veličinom manjom od 1 mikrometra u najmanje jednoj dimenziji. Glavni izvor nanoplastike u životnoj sredini je degradacija makro- i mikroplastike.