U novom istraživanju, mikrobiolozi sa Univerziteta nauke u Tokiju (TUS) otkrili su furtivovirus, koji se razlikuje od drugih poznatih gigantskih virusa. Njegovo ime potiče od latinske reči furtivus, što znači ‘skriven’ ili ‘neprimetan’, zbog početnih poteškoća u njegovom identifikovanju.
Ovo otkriće dolazi nakon nedavne identifikacije drugih gigantskih virusa, uključujući ushikuvirus, koji su takođe otkrili neki od istih istraživača. Iako svi ovi virusi koriste standardnu praksu preuzimanja domaćinskih ćelija za širenje, postoje ključne razlike u načinu na koji to rade.
Masaharu Takemura, virolog sa TUS-a, ističe da, iako ovi virusi pripadaju istoj grupi, koriste ćelijski nukleus na različite načine. Razumevanje interakcije između gigantskih virusa i domaćinskih ćelija može nam doneti nove uvide u značaj virusa kao živih organizama.
Dve karakteristike furtivovirusa čine ovo otkriće posebnim. Prvo, nova analiza sugeriše da povezuje dve srodne grupe gigantskih virusa sa značajno različitim genomima. Istraživači predlažu da furtivovirus dobije svoju vlastitu virusnu porodicu, nazvanu Manesviridae.
Furtivovirus ima jedinstvenu strategiju replikacije. Nakon što inficira ćeliju, razbija nukleus ćelije i koristi njene mehanizme za replikaciju u preostalom fluidu nukleusa. Ovo je nešto što prethodno nije zabeleženo kod drugih gigantskih virusa.
Istraživači naglašavaju da ovo otkriće osvetljava složenost evolucije genoma, pokazujući da gigantski virusi mogu proširiti svoj genom kako bi se prilagodili neizvesnim okruženjima. Kada je reč o složenom životu, smatra se da su virusi možda bili odgovorni za formiranje nukleusa unutar ćelija.
Furtivovirus pokazuje evolucioni put kako je to moglo doći do izražaja, od virusa koji se repliciraju unutar netaknutog nukleusa do onih koji potpuno uništavaju nukleus. Ovo nije konačni dokaz teorije, ali je dodatni dokaz da virusi mogu da se prilagode i menjaju način na koji koriste domaćinski nukleus.
