Nova studija podržava uštedu više plućnog tkiva u operacijama raka pluća

Nova studija podržava uštedu više plućnog tkiva u operacijama raka pluća

Tradicionalni tretman za ranu fazu nesitnoćelijskog raka pluća je lobektomija, gde hirurg iskorenjuje kancerogeno tkivo uklanjanjem celog plućnog režnja.

Ipak, nova istraživanja otkrivaju da odabrani pacijenti sa ranom stadijumom bolesti koji su podvrgnuti manje invazivnoj proceduri imaju uporedive ishode, što izaziva nadu u manje agresivan pristup operaciji raka pluća.

Desetogodišnja studija, objavljena u Nev England Journal of Medicine i koju vodi medicinski onkolog Univerziteta u Čikagu, Everett Vokes, MD, dodaje dokaze koji podržavaju novi standard za očuvanje plućnog tkiva kod pacijenata sa rakom kad god je to moguće.

„Divno je znati da možemo bezbedno da ponudimo našim pacijentima proceduru koja omogućava očuvanje funkcionalnog plućnog tkiva sve dok su pacijenti pravilno postavljeni i hirurški tim ima neophodno iskustvo“, rekao je Vokes.

Rak pluća je jedan od najčešćih oblika raka u Sjedinjenim Državama i uzrokuje najviše smrti od raka kod muškaraca i žena. Iako je povezan sa istorijom pušenja, rak pluća se sve češće dijagnostikuje kod nepušača, kao i kod bivših pušača. Procenjuje se da će 2023. godine biti dijagnostikovano 235.000 novih slučajeva raka pluća.

Većina pacijenata će biti dijagnostikovana nakon što se rak proširi na druge delove njihovog tela. Na sreću, poboljšani skrining kod pušača znači da lekari otkrivaju rak pluća u ranijim fazama.

U ovoj studiji, 697 pacijenata sa perifernim tumorima stadijuma 1 veličine manjim od 2 centimetra nasumično je raspoređeno da se podvrgnu lobektomiji ili sublobarnoj resekciji, gde je uklonjen deo kanceroznog režnja.

U slučaju poslednjeg, pacijenti su primili ili klinastu resekciju, koja uključuje uklanjanje neanatomskog, klinastog komada tkiva koji sadrži tumor, ili anatomsku segmentektomiju u kojoj hirurzi uklanjaju anatomski segment pluća sa tumorom, zajedno sa malim disajne puteve, pojedinačne arterije i vene koje hrane i dreniraju region.

Posle srednjeg praćenja od sedam godina, multicentrično, randomizovano ispitivanje faze 3 pokazalo je da je preživljavanje bez bolesti slično između lobektomija i sublobarnih resekcija. Petogodišnje preživljavanje bez bolesti i petogodišnje ukupno preživljavanje bili su slični, podržavajući manje invazivnu proceduru kao poželjnu opciju.

„Ovo je veoma važna studija koja će promeniti način na koji lečimo pacijente sa malim rakom pluća u ranoj fazi – posebno kada se krećemo u eru skrininga raka pluća, gde se nadamo da ćemo pronaći mnogo više malih čvorova koji bi se mogli lečiti ovim prilagođenim hirurški pristup“, rekla je torakalni hirurg iz UChicago Medicine Jessica Donington, MD, MSCR.

Istraživanje prati studiju japanskih istraživača objavljenu prošle godine u The Lancet koja je upoređivala lobektomiju sa segmentektomijom (ali ne i klinasto resekciju). Ta studija je otkrila da su pacijenti koji su primili segmentektomiju bolje prošli u smislu ukupnog preživljavanja, ali ne i za lokalni recidiv. Činilo se da je spašavanje plućnog tkiva pomoglo u preživljavanju od drugih bolesti i sekundarnih karcinoma.

„Ukupno preživljavanje u ovom najnovijem ispitivanju bilo je oko 80% u obe ruke“, rekao je Donington, dodajući da je potrebno više terapija za rak pluća. „Ovo su pacijenti u najranijoj fazi i naši najmanji tumori. Uradili smo svu trenutno preporučenu terapiju, a ipak je ukupno preživljavanje i dalje samo 80%, kada je znatno iznad 90% za sličan stadijum raka dojke ili raka prostate.“

Generalno, zdravi nepušači sa relativno dobrom funkcijom pluća mogu tolerisati lobektomiju bez dugotrajnih neželjenih efekata. Međutim, pacijenti sa smanjenom funkcijom pluća, zbog pušenja ili drugih komorbiditeta, mogu biti previše bolesni da bi bili podvrgnuti proceduri.

„Postoje slučajevi kada ne možemo da uradimo lobektomiju jer jednostavno nema dovoljno dobrih pluća da bismo mogli da uklonimo ceo režanj“, rekao je Donington. „Ovo istraživanje je dobra vest za sve pacijente.

I Donington i Vokes su upozorili na važnost da pacijenti sa rakom pluća pronađu hirurga koji je vešt u izvođenju sublobarnih resekcija, koje su tehnički zahtevnije operacije od lobektomije.