Naučnici u Švajcarskoj prikupili su i uporedili uzorke krvi zdravih mladih osoba u dobi od 30 do 60 godina, hospitalizovanih osamdesetogodišnjaka i stogodišnjaka. Istraživanje je ocenjivalo kako se ekspresija plazma proteina razvija i utiče na metabolizam, imunitet i ukupni životni vek.
Od više od 700 merenih proteina, 37 je formiralo profil koji je „bliži onima najmlađe grupe nego osamdesetogodišnjacima“, kaže Flavien Delhaes, fiziolog ćelija sa Univerziteta u Ženevi i prvi autor studije. Ovo predstavlja otprilike 5 procenata merenih proteina, što sugeriše da stogodišnjaci ne izbegavaju potpuno starenje, ali da su određeni ključni mehanizmi značajno usporeni.
Mnogi od proteina u ovom profilu modulišu imunitet i metabolizam. Neki su vitalni za reciklažu crvenih krvnih zrnaca i uklanjanje disfunkcionalnih proteina, kao što su oni povezani sa neurodegenerativnim bolestima poput Alchajmerove. Drugi proteini pokreću apoptozu, programiranu smrt ćelija koja suzbija formiranje tumora.
Proteini takođe drže naša tela zajedno održavajući vanćelijsku matricu, gelatinastu mrežu minerala, kolagena i drugih supstanci koja formira „cement“ našeg tela i ugrađuje naše ćelije. Kod stogodišnjaka, čini se da su ovi proteini obogaćeni.
Najjasniji rezultati studije uključivali su pet proteina povezanih sa oksidativnim stresom, koji se obično generiše prekomernim imunološkim odgovorima tela i ubrzava starenje. Procesi u telu moraju biti „samo pravi“ za optimalno funkcionisanje, kao što je slučaj sa belim krvnim zrncima koja proizvode slobodne radikale za ubijanje patogena.
Istraživači su otkrili da su stogodišnjaci u ovoj studiji proizvodili manje antioksidantnih proteina nego standardna gerijatrijska populacija, što verovatno odražava niže nivoe oksidativnog stresa. To sugeriše da imaju manju potrebu za proizvodnjom antioksidantnih proteina.
U istom kontekstu, stogodišnjaci su očuvali protein odgovoran za razgradnju GLP-1, hormona koji pokreće oslobađanje insulina. „Ovo je takođe kontradiktoran mehanizam, sugerišući da stogodišnjaci održavaju dobar balans glukoze bez potrebe za proizvodnjom velikih količina insulina“, objašnjava Delhaes.
Ovi nalazi sugerišu da stogodišnjaci mogu imati koristi od optimizovanog metaboličkog zdravlja, umesto od prekomerne aktivnosti proteina potrebnih za regulaciju disfunkcionalnog metabolizma. Rezultati studije podržavaju teoriju „inflamaginga“, koja predlaže da starenje disreguliše imunološki sistem, dovodeći do stalnog stanja upale.
