Eksperimentalni lek štiti pankreas od dijabetesa tipa 1

Eksperimentalni lek štiti pankreas od dijabetesa tipa 1

Naučnici iz Johns Hopkins Medicine kažu da izgleda da eksperimentalni lek sa monoklonskim antitelom nazvan mAb43 sprečava i preokreće početak kliničkog dijabetesa tipa 1 kod miševa, au nekim slučajevima i produžava životni vek životinja.

Lek je jedinstven, prema istraživačima, jer direktno cilja beta ćelije koje proizvode insulin u pankreasu i dizajniran je da zaštiti te ćelije od napada ćelija sopstvenog imunog sistema. Specifičnost leka za takve ćelije može omogućiti dugotrajnu upotrebu kod ljudi sa malo neželjenih efekata, kažu istraživači. Monoklonalna antitela se prave kloniranjem ili pravljenjem identičnih replika životinjske (uključujući ljudske) ćelijske linije.

Nalazi, objavljeni na internetu iu majskom izdanju časopisa Diabetes, podižu mogućnost novog leka za dijabetes tipa 1, autoimuno stanje koje pogađa oko 2 miliona američke dece i odraslih i nema lek ili sredstva za prevenciju.

Za razliku od dijabetesa tipa 2, kod kojeg pankreas proizvodi premalo insulina, kod dijabetesa tipa 1 pankreas ne proizvodi insulin jer imuni sistem napada ćelije pankreasa koje ga proizvode.

Nedostatak insulina ometa sposobnost tela da reguliše nivo šećera u krvi.

„Ljudi sa dijabetesom tipa 1 suočavaju se sa doživotnim injekcijama insulina i mnogim komplikacijama, uključujući moždani udar i probleme sa vidom ako se stanje ne leči kako treba“, kaže Dak Fu, doktor nauka, vanredni profesor fiziologije na Medicinskom fakultetu Univerziteta Džon Hopkins i vođa istraživačkog tima.

Fu kaže da se mAb43 vezuje za mali protein na površini beta ćelija, koje žive u klasterima zvanim ostrvca. Lek je dizajniran da obezbedi neku vrstu štita ili ogrtača za sakrivanje beta ćelija od ćelija imunog sistema koje ih napadaju kao „opadači“. Istraživači su koristili mišju verziju monoklonskog antitela i moraće da razviju humanizovanu verziju za studije na ljudima.

Za trenutnu studiju, istraživači su dali 64 miševa bez gojaznosti uzgajanih da razviju dijabetes tipa 1 sedmičnu dozu mAb43 putem intravenske injekcije kada su imali 10 nedelja. Nakon 35 nedelja, svi miševi nisu bili dijabetičari. Jedan od miševa je neko vreme razvio dijabetes, ali se oporavio u 35. nedelji, a taj miš je imao rane znake dijabetesa pre nego što je antitelo primenjeno.

Kod pet istog tipa miševa sklonih dijabetesu, istraživači su odložili davanje nedeljnih doza mAb43 dok nisu navršili 14 nedelja, a zatim su nastavili sa dozama i praćenjem do 75 nedelja. Jedan od pet u grupi je razvio dijabetes, ali nikakvi neželjeni događaji nisu pronađeni, kažu istraživači.

U eksperimentima u kojima je mAb43 dat rano, miševi su živeli tokom perioda praćenja od 75 nedelja, u poređenju sa kontrolnom grupom miševa koji nisu primali lek i živeli su oko 18–40 nedelja.

Zatim su istraživači, uključujući postdoktorande Devi Kasinathan i Zheng Guo, pažljivije pogledali miševe koji su primili mAb43 i koristili biološki marker nazvan Ki67 da vide da li se beta ćelije umnožavaju u pankreasu. Rekli su da su se nakon tretmana sa antitelom imune ćelije povukle iz beta ćelija, smanjujući količinu upale u tom području. Pored toga, beta ćelije su polako počele da se razmnožavaju.

„mAb43 u kombinaciji sa insulinskom terapijom može imati potencijal da postepeno smanji upotrebu insulina dok se beta ćelije regenerišu, na kraju eliminišući potrebu za upotrebom suplementa insulina za kontrolu glikemije“, kaže Kasinathan.

Istraživački tim je otkrio da se mAb43 specifično vezuje za beta ćelije, koje čine oko 1% ili 2% ćelija pankreasa.

Još jedan lek sa monoklonskim antitelom, teplizumab, odobrila je američka Uprava za hranu i lekove 2022. Teplizumab se vezuje za T ćelije, čineći ih manje štetnim za beta ćelije koje proizvode insulin. Pokazalo se da lek odlaže nastanak kliničkog (faza 3) dijabetesa tipa 1 za oko dve godine, dajući maloj deci koja dobiju vreme da sazriju i nauče da upravljaju doživotnim injekcijama insulina i ograničenjima u ishrani.

„Moguće je da se mAb43 koristi duže od teplizumaba i da odloži početak dijabetesa na mnogo duže vreme, potencijalno sve dok se primenjuje“, kaže Fu.

„U stalnim naporima, cilj nam je da razvijemo humanizovanu verziju antitela i sprovedemo klinička ispitivanja kako bismo testirali njegovu sposobnost da spreči dijabetes tipa 1 i da saznamo da li ono ima neželjene efekte van cilja“, kaže Guo.