Da li zajednički e-skuteri i e-bicikli smanjuju emisije iz sistema gradskog prevoza?

Da li zajednički e-skuteri i e-bicikli smanjuju emisije iz sistema gradskog prevoza?

Upotreba zajedničkih usluga mikromobilnosti se povećala poslednjih godina, posebno u urbanim sredinama. Ali mogu li zajednički e-skuteri i e-bicikli doprineti održivosti gradova i njihovih transportnih sistema? Da bi odgovorio na ova i druga pitanja, Fraunhofer ISI je sproveo novu studiju u ime provajdera mikromobilnosti Lime spajanjem podataka istraživanja promene režima sa podacima o emisijama tokom životnog ciklusa u šest gradova širom sveta. Studija takođe utvrđuje kakve implikacije ovi nalazi imaju za industriju i praksu.

Nedavno su emisije CO2 u globalnom sektoru mobilnosti i transporta porasle za 8% u 2021. godini, iako bi trebalo da se smanje za 20% do 2030. kako bi se ispunili međunarodni klimatski ciljevi. Da bi se postigli ovi izuzetno izazovni ciljevi, neophodan je širok spektar mera, uključujući brzu elektrifikaciju drumskih vozila, proširenje javnog prevoza i bolje umrežavanje različitih vidova u transportnim sistemima. Novi oblici zajedničke mikromobilnosti pojavili su se tokom protekle decenije, posebno u urbanim sredinama, dopunjujući postojeće ponude mobilnosti obećanjem da će se smanjiti ugljenični otisak gradskog transporta.

Međutim, trenutno se vodi žestoka debata da li i, ako jeste, u kojoj meri zajednički e-skuteri i e-bicikli zaista doprinose cilju smanjenja emisije CO2. Prethodne studije su se prvenstveno fokusirale ili na poređenje pojedinačnih vidova transporta kroz procene životnog ciklusa (LCA) ili na to ko koristi ove nove vidove prevoza u koje svrhe. Istraživanja o ukupnim posledicama korišćenja mikromobilnosti za odgovarajuće emisije transportnog sistema su, međutim, ograničena.

Da bi povećao znanje o efektima, Fraunhofer ISI je sproveo novu studiju koja ima za cilj da predstavi snimak studija slučaja u šest gradova širom sveta (Berlin, Diseldorf, Pariz, Stokholm, Melburn i Sijetl) i prikuplja podatke o zajedničkim korisnicima mikromobilnosti. sa ukupnom veličinom uzorka od 4.167 osoba. Podatke je obezbedio zajednički provajder mikromobilnosti Lime. Da bi se izračunao uticaj ponašanja pojedinaca na emisiju, postojeći LCA podaci su kombinovani sa LCA procenama za najnovije generacije Lime e-skutera i e-bicikla od strane Anthesis-a u ime Lime-a, i oba su prilagođena karakteristikama gradova u pitanju .

Zajednički e-skuteri i e-bicikli mogu pomoći u smanjenju emisije ugljenika

Nalazi studije pokazuju da najnovija generacija zajedničkih e-skutera i e-bicikala može smanjiti neto emisiju ugljenika. One su definisane kao razlike između emisija procene životnog ciklusa po putničkom kilometru (pkm) zajedničkog režima mikromobilnosti i režima koje bi ljudi koristili da zajednički e-skuteri ili e-bicikli ne bi bili dostupni.

Ova analiza je sprovedena za transportne sisteme u šest anketiranih gradova: Najveći efekti za zajedničke e-skutere primećeni su u Melburnu (-42,4 g/pkm) i Sijetlu (-37,7 g/km) što se može objasniti znatno većim Intenzitet CO2 električne energije koja se koristi za javni prevoz i električne automobile u poređenju sa evropskim gradovima. Ali i Dizeldorf (-22,1 g/pkm), Pariz i Stokholm (-20,7 g/km) pokazuju efekte smanjene emisije, dok e-skuteri u Berlinu pokazuju manja smanjenja (-14,8 g/km). U svim gradovima, neto uticaj ugljenika od deljenih e-bicikala je manje koristan od deljenih e-skutera. Velika smanjenja emisija su procenjena za Diseldorf (-20,4 g/pkm), Pariz (-15,4 g/pkm), Sijetl (-15,2 g/pkm) i Melburn (-13,7 g/pkm), dok se procenjene emisije za Berlin povećavaju (+13,0 g/pkm).

Ovo se može objasniti manjim udelom zajedničkih putovanja e-biciklom koji zamenjuju pojedinačne motorizovane režime, nešto većim stopama krađe i nižim intenzitetom korišćenja u poređenju sa zajedničkim e-skuterima.

Dublja analiza na nivou načina prevoza pomaže da se dalje objasne efekti uočeni na gradskoj skali za sve lokalno dostupne usluge Lime. Za ovaj zadatak studija je procenila ukupne emisije povećanjem procene ankete sa obrascima korišćenja za period studije (maj i jun 2022.) koje je obezbedio Lime. U stvari, najveće razlike u neto emisijama po zamenjenim režimima potiču od prevoza ili taksi usluga (-679,3 i -541,0 g ekvivalenta CO2 po putovanju za deljene e-bicikle i e-skutere) i automobila sa ličnim sagorevanjem (-334,6 i -272). g). Kada se pređe sa ovih visokoemisionih režima na zajedničku mikromobilnost, neto smanjenje emisija je prilično značajno.

S druge strane, zajednička mikromobilnost takođe može dovesti do povećanja emisija kada se na primer lično korišćenje e-bicikla (+126,3 i +18,8 g) i hodanje (+109,9 i +39,4 g) zamene korišćenjem zajedničkog e-skutera ili zajedničkog e-biciklom, ili kada se putovanje koje ranije ne bi bilo preduzeto sa zajedničkim e-skuterom ili e-biciklom (+65,6 i 199,3 g). Međutim, povećanje emisija ima tendenciju da bude manje od smanjenih emisija prethodnih promena režima.

Konstantin Krauss, istraživač mobilnosti u Fraunhofer ISI i koautor studije, kaže: „Naši rezultati pokazuju da je ključni faktor za neto uticaj zajedničke mikromobilnosti broj putovanja koja zamenjuju vidove prevoza sa najvećim emitovanjem, kao što je vožnja-povraćaj. i putovanja automobilima sa unutrašnjim sagorevanjem u poređenju sa indukovanim, aktivnim načinom vožnje i putovanjima javnim prevozom. Za sve rezultate, međutim, moramo uzeti u obzir nesigurnost u navedenim – ne primećenim – odgovorima učesnika i opseg nesigurnosti od +/-25 % u LCA brojevima: Primenjeni LCA brojevi su procene takođe zasnovane na pretpostavkama za faktore kao što su životni vek vozila ili operacije. Za odgovore vozača koristimo samo navedene preferencije ispitanika, tako da nismo posmatrali njihovo stvarno ponašanje pri promeni režima Štaviše, ostaje otvoreno pitanje kako će trenutno napredujuća elektrifikacija automobila, autobusa, taksija i voznih parkova smanjiti uticaj mikromobilnosti na neto klimatske uticaje.“

Preporuke za industriju, provajdere mikromobilnosti i urbaniste

Ali šta se može učiniti da se dodatno poboljšaju prednosti zajedničke mikromobilnosti u pogledu održivosti? Dr Klaus Dol, stručnjak za mobilnost Fraunhofer ISI i koautor studije, ima sledeće preporuke za industriju, pružaoce mikromobilnosti i gradske planere: „S jedne strane industrija treba da produži životni vek vozila, da nastavi sa dekarbonizacijom proizvodnje doprinoseći cirkularne ekonomije, i koriste partnerstva za podsticanje povoljne promene režima sa taksija, prevoza i ličnih automobila.A s druge strane, provajderi i urbanisti treba da zajednički rade na boljoj povezanosti mikromobilnosti i javnog prevoza tako što će, na primer, uspostaviti čvorišta mobilnosti i pouzdani intermodalni alati za planiranje putovanja za besprekorne transfere.“ On dodaje da bi efekte pomeranja sa javnog prevoza i pešačenja na zajedničku mikromobilnost trebalo svesti na minimum.

Andrev Savage, potpredsjednik za održivost u Limeu, naglašava korake koje su Lime i industrija napravili u dekarbonizaciji svojih usluga u kratkom vremenskom periodu: „Primjeri šest gradova pokazuju da zajednički e-skuteri i zajednički e-bicikli mogu pomoći da se gradovi održiviji i prihvatljiviji za život smanjenjem emisija i proširenjem ponude mobilnosti. Nalazi naglašavaju važan posao koji moramo da nastavimo na dekarbonizaciji našeg lanca snabdevanja, operacija i objekata kako bi zajednička mikromobilnost nastavila da smanjuje ugljenični otisak urbane mobilnosti.“