Aboridžini su pravili grnčariju, plovili su do udaljenih ostrva hiljadama godina pre nego što su Evropljani stigli

Aboridžini su pravili grnčariju, plovili su do udaljenih ostrva hiljadama godina pre nego što su Evropljani stigli

Grnčarija je bila uglavnom nepoznata u Australiji pre nedavne prošlosti, uprkos dobro poznatim grnčarskim tradicijama u obližnjoj Papui Novoj Gvineji i ostrvima zapadnog Pacifika. Odsustvo drevne autohtone grnčarije u Australiji dugo je zbunjivalo istraživače.

Tokom proteklih 400 godina, grnčarija iz jugoistočne Azije pojavila se širom severne Australije, povezana sa aktivnostima naroda Makasan iz Sulavesija (ova aktivnost je uglavnom bila trepaniranje, ili sakupljanje morskih krastavaca). Starija grnčarija u Australiji poznata je samo iz Toresovog moreuza pored obale Papue Nove Gvineje, gde je prijavljeno nekoliko desetina fragmenata keramike, uglavnom od pre oko 1700 godina.

Zašto nisu pronađeni dokazi o ranoj upotrebi grnčarije od strane Aboridžina? Predložena su razna objašnjenja, uključujući sugerisanje da arheolozi jednostavno nisu dovoljno tražili. Pa sad, našli smo neke.

U novom istraživanju objavljenom u časopisu Australija, kvartarni naučni pregled, izveštavamo o najstarijoj bezbedno datiranoj keramiki pronađenoj u Australiji iz arheoloških iskopavanja na Jiigurru (u grupi ostrva Lizard) na severnom Velikom koraljnom grebenu koji se nalazi 600 km južno od Toresovog moreuza. Naša analiza pokazuje da je grnčarija nastala lokalno pre više od 1.800 godina.

Još 2006. godine pronađeno je nekoliko komada grnčarije u Plavoj laguni na Jiigurru, 33 km od kopna Kejp Jork poluostrva.

Pronalaženje grnčarije u Jiigurruu pokrenulo je neka velika pitanja. Koliko je bilo godina? Da li su ga napravile lokalne aboridžinske zajednice? Ili je trgovano sa drugog mesta? Ako jeste, odakle je došlo? Da li je to bilo iz evropskog brodoloma? Ili su ga napravili poznati ljudi Lapita koji su kolonizovali ostrva jugozapadnog Pacifika?

Naš tim je iskopao još nekoliko komada grnčarije iz Plave lagune 2009, 2010. i 2012. godine.

Preliminarne analize su pokazale da je većina grnčarije napravljena od lokalnog materijala. Međutim, uprkos velikom trudu, naši napori da utvrdimo starost ove grnčarije bili su neubedljivi i nismo bili bliže saznanju koliko je stara, niti ko ju je napravio.

Godine 2013. vratili smo se u Džiguru da iskopamo školjku usred rtova u blizini mesta gde je pronađena grnčarija Plave lagune. Školjka u sredini predstavlja mesto gde su ljudi živeli, sa ostacima hrane (školjke, kosti), ugalj od logorske vatre i ostavljeno kameno oruđe.

Radiokarbonsko datiranje pokazalo je da su ljudi počeli da kampuju na ovom mestu pre nekih 4.000 godina, što ga čini najstarijim nalazištem tada poznatim u Jiigurru. Ali grnčarija nije pronađena.

Do 2016. tim je došao u ćorsokak u istraživanju nekoliko komada grnčarije koje smo imali. Umesto toga, radeći u partnerstvu sa tradicionalnim vlasnicima, usmerili smo istraživački program ka izvanrednoj starosedelačkoj istoriji čitavog Jiigurrua i počeli da ispitujemo sva ostrva.

U 2017. smo počeli da iskopavamo veliku školjku u sredini u Jiigurru koja se nalazi tokom istraživanja.

Na naše zaprepašćenje, oko 40 cm ispod površine počeli smo da nalazimo delove grnčarije među školjkama u iskopu. Znali smo da je ovo velika stvar. Pažljivo smo spakovali svaki komad grnčarije i mapirali odakle je svaki komad došao, i nastavili da kopamo.

Keramika se zaustavila na oko 80 cm dubine, sa ukupno 82 komada grnčarije. Većina je veoma malih, sa prosečnom dužinom od samo 18 milimetara. Grnčarski sklop obuhvata delove oboda i vrata, a deo keramike je ukrašen pigmentom i urezanim linijama.

Ali čekalo nas je još jedno iznenađenje.

Najdublji kulturni materijal pronađen je skoro dva metra ispod površine, u nivoima na koje smo radio-ugljenik datirali pre oko 6.500 godina. Ovo je najraniji dokaz za korišćenje ostrva na moru na severnom Velikom koraljnom grebenu.

Školjke grebena koje su pojedene i odbačene na ovim najnižim nivoima bile su zakopane tako brzo da još uvek imaju boju na svojoj površini. Arheološka nalazišta ove dubine i starosti su neuobičajena svuda oko australijske obale.

Radiokarbonsko datiranje drvenog uglja i školjki pronađenih u blizini grnčarije pokazuje da je stara između 2.950 i 1.815 godina, što ga čini najranijim bezbedno datiranom keramikom ikada pronađenom u Australiji. Analiza gline i temperamenta pokazuje da je sva grnčarija verovatno napravljena na Jiigurru.

Nalazi su jasan dokaz da su Aboridžini pravili i koristili grnčariju pre hiljadama godina.

Arheološki dokazi ne ukazuju na to da su stranci donosili grnčariju direktno u Jiigurru. Umesto toga, dokazi pokazuju da su zajednice prvih nacija Kejp Jorka bile intimno angažovane u drevnim pomorskim mrežama, povezujući ih sa narodima, znanjem i tehnologijama širom regiona Koralnog mora, uključujući znanje o tome kako se pravi grnčarija.

Nisu bili izolovani ili geografski ograničeni, kao što se nekada zamišljalo.

Rezultati takođe pokazuju da su aboridžinske zajednice imale sofisticirane plovne i navigacijske veštine u korišćenju svojih imanja u morskoj zemlji pre više od 6.000 godina.

Keramika Jiigurru nam daje novi uvid u istoriju Australije i međunarodni domet zajednica prvih nacija hiljadama godina pre britanske invazije 1788.

Veoma malo istraživanja je sprovedeno bilo gde na istočnom poluostrvu Kejp Jork. Mislimo da je malo verovatno da Jiigurru drži jedine tajne ljudske prošlosti naše zemlje. Koja još kulturno-istorijska iznenađenja čekaju da se nađu?