„Mišićna memorija“ se često povezuje sa aktivnostima koje radimo bez razmišljanja. Ova vrsta memorije uključuje naš mozak, a ne samo mišiće. Istraživanja pokazuju da ponavljanje poboljšava ovu vrstu memorije.
U popularnoj kulturi, „mišićna memorija“ se obično povezuje sa aktivnostima koje radimo bez mnogo svesnog razmišljanja, kao što su vožnja bicikla ili sviranje muzičkog instrumenta. Međutim, kognitivni naučnici ovu vrstu memorije nazivaju „proceduralnom memorijom“. Iako se možda ne čini tako, proceduralna memorija uključuje naš mozak, kao i naše mišiće.
Termin „mišićna memorija“ može se koristiti i u doslovnom smislu da opiše kako mišići postaju jači ili veći kada su prethodno trenirani. Istraživanja podržavaju ovu ideju, sugerišući da prethodni treninzi mogu ubrzati rast mišića. To se može desiti promenom načina na koji funkcionišu ili su strukturirani mišićni ćeliji.
Međutim, naučnici još uvek ne znaju tačno kako to sve funkcioniše. U svakom slučaju, čini se da ove promene ne omogućavaju mišićima da „čuvaju“ uspomene ili informacije na isti način kao mozak. Proceduralna memorija se opisuje kao vrsta „ne-deklarativne memorije“, što znači da se zasniva na akcijama, a ne na rečima.
Na primer, zamislite da učite dete da vozi bicikl. Kada se sami popnete na bicikl, lako je izvesti sve ispravne korake u pravom trenutku. Međutim, mnogo je teže opisati taj proces drugoj osobi, posebno ako koristite samo reči.
Istraživanja sugerišu da je ponavljanje najbolji i najbrži način za poboljšanje proceduralne memorije. Kada učimo novu veštinu, u početku je potrebno mnogo truda. To je zato što morate aktivno kontrolisati svaku akciju kako biste bili sigurni da radite stvari na pravi način i redosled.
