U februaru 2024. godine, Apelacioni sud u Beogradu oslobodio je četvoricu bivših radnika Državne bezbednosti optužbi za ubistvo Slavka Ćuruvije. Odluka suda izazvala je šok među njegovim porodicom i prijateljima. Iako su neki svedoci ispitani, njihovi iskazi su smatrani nepouzdanim.
Slavko Ćuruvija je ubijen 11. aprila 1999. godine tokom NATO bombardovanja u Beogradu. Ubice su ispalile 17 metaka u njega dok je bio u haustoru zgrade u kojoj je stanovao. Njegovo ubistvo ostalo je nerazjašnjeno skoro 27 godina.
Apelacioni sud je oslobodio Radomira Markovića, Milana Radonjića, Miroslava Kuraka i Ratka Romića zbog nedostatka dokaza. Odluka je doneta usvajanjem žalbi odbrane i delimičnim usvajanjem žalbe Tužilaštva. Sud je naveo da nisu na nesumnjiv način dokazani navodi optužbe.
U saopštenju, Apelacioni sud je istakao da je Ćuruvija bio kritičar vlasti, ali nije mogao da se upušta u motive ubistva. Drugostepeni sud je ispitao svedoke koje prvostepeni nije, ali su neki od njih davali informacije koje su čuli od drugih, što je dovelo do sumnje u njihovu pouzdanost.
Fondacija „Slavko Ćuruvija“ izrazila je šok zbog oslobađajuće presude i istakla da je to duboko uznemirilo njegovu porodicu i prijatelje. U međuvremenu, Vrhovni sud je delimično usvojio zahtev Vrhovnog javnog tužilaštva, ukazujući na to da su važni dokazi u oslobađajućoj presudi bili nepravilno ocenjeni.
Vrhovni sud je naveo da su zaključci Apelacionog suda bili „nejasni“ i „protivrečni“ u odnosu na izjave ključnih svedoka. Fondacija je pozdravila presudu Vrhovnog suda, ali je naglasila da to ne menja činjenicu da odgovorni za ubistvo novinara još uvek nisu osuđeni.
Slavko Ćuruvija rođen je 9. avgusta 1949. godine u Zagrebu. Tokom svoje karijere, radio je u različitim medijima, uključujući list Borba i magazin Evropljanin. Danas, u Beogradu postoji ulica koja nosi njegovo ime, a na mestu njegovog ubistva postavljena je memorijalna ploča.
