U seriji eksperimenata, istraživači iz Švedske i Francuske uključili su 106 učesnika u ono što se naziva iluzijom gumene ruke, prateći i stimulišući njihovu moždanu aktivnost. Ova klasična iluzija uključuje skrivanje jedne ruke učesnika i njeno zamenjivanje gumenom rukom. Kada se stvarna i lažna ruka istovremeno dodiruju, može se javiti neobičan osećaj da je gumena ruka deo tela.
Eksperimenti su uključivali EEG (elektroencefalografiju) kako bi se pratila moždana aktivnost. Rezultati su pokazali da osećaj vlasništva nad telom proizlazi iz frekvencije alfa talasa u parijetalnom korteksu, delu mozga odgovornom za mapiranje tela i obradu senzorne informacije.
„Identifikovali smo osnovni proces u mozgu koji oblikuje naše kontinuirano iskustvo postojanja,“ kaže glavni autor Mariano D’Angelo, neuroznanstvenik sa Karolinska instituta u Švedskoj. „Ovi nalazi mogu pružiti nove uvide u psihijatrijske poremećaje kao što je šizofrenija, gde je osećaj identiteta narušen.“
U prvom skupu eksperimenata, učesnici su imali robotsku ruku koja je dodirivala kažiprst njihove stvarne i lažne ruke, bilo u isto vreme ili sa kašnjenjem do 500 milisekundi. Učesnici su izjavili da su jače osećali da je lažna ruka deo njihovog tela kada su dodiri bili sinhronizovani, dok je osećaj slabio kako se razmak između onoga što su osećali i onoga što su videli povećavao.
EEG snimci iz drugog eksperimenta dodali su više detalja. Frekvencija alfa talasa u parijetalnom korteksu činilo se da korelira sa sposobnošću učesnika da detektuju vremensko kašnjenje između dodira. Oni sa bržim alfa talasima su lakše isključivali lažne ruke, dok su oni sa sporijim talasima bili skloniji da lažnu ruku dožive kao svoju.
Na kraju, istraživači su ispitivali da li frekvencija ovih moždanih talasa zapravo kontroliše osećaj vlasništva nad telom ili su možda oba efekta rezultat nekog drugog faktora. Sa trećom grupom učesnika, koristili su neinvazivnu tehniku nazvanu transkranijalna naizmenična struja kako bi ubrzali ili usporili frekvenciju alfa talasa. I zaista, ovo se činilo da korelira sa tim koliko je lažna ruka delovala stvarno.
Ubrzavanje alfa talasa dalo je učesnicima jači osećaj vlasništva nad telom, čineći ih osetljivijim na male vremenske razlike. Usporavanje talasa imalo je suprotan efekat, otežavajući ljudima da razlikuju svoje telo od spoljnog sveta.
„Naši nalazi pomažu da se objasni kako mozak rešava izazov integracije signala iz tela kako bi stvorio koherentan osećaj sebe,“ kaže Henrik Ehrsson, neuroznanstvenik sa Karolinska. Istraživači smatraju da bi ovi nalazi mogli dovesti do novog razumevanja ili tretmana za stanja gde su mape tela u mozgu poremećene, kao što su šizofrenija ili osećaj ‘fantomskih udova’ kod amputiraca.
