Prof. dr Miodrag Stojković, genetičar iz Leskovca i član istraživačkog tima na Harvardu, koji nije bio podoban za Srpsku akademiju nauka i umetnosti sa više od 200 radova na SCI listi i H indeksom 75, kaže da za članstvo u SANU više nikada neće aplicirati. Iako je mislio da će kao narodni poslanik promeniti nešto, kaže da je shvatio da „nema pomoći dok se jedan čovek pita za sve“.
Profesor kaže da na ono što studenti rade u Srbiji u proteklih godinu dana gleda sa velikom nadom, jer je našoj zemlji potrebna promena.
„Moja generacija u prethodnih 30 godina nije uspela da dovede do nekih korenitih promena, koje su našem društvu i više nego neophodne, pre svega da osnovni kriterijum u našem društvu budu znanje i stručna sposobnost, a nikako podobnost. Da je l ti znaš ko sam ja nestane iz našeg rečnika i da najosnovnije pitanje bude šta znaš da radiš i koliko si dobar u svom poslu. Falsifikovana diploma ne vodi nigde osim u propast. Ono što nam se dešava sa studentskim pokretom, izražavam veliku nadu da do promena dođe i da najzad postanemo zemlja u kojoj ne vlada cenzura, a naročito i najviše me plaši autocenzura, gde ljudi sebe cenzurišu šta smeju i šta ne smeju da kažu“, navodi Stojković.
Kada se u inostranstvu desi da neko navede nešto pogrešno u biografiji to dovodi do toga da ta osoba izgubi posao, ali i ugled, dok je kod nas obrnuto – dolazi do promocije, kaže on.
„Jedino što može da spasi našu zemlju je korenita promena, a gledajući te mlade ljude, to je obrazovanje, jer ako mi ne ulažemo sredstva u mlade ljude onda nećemo imati sutra ništa… Svaki uloženi dinar u obrazovanje vraća državi dva do tri dinara nazad. Mora doći do promene, inače neće biti dobro“, naglašava Stojković.
On kaže da je vrlo teško porediti normalan život kakav postoji u drugim zemljama sa ovim ovde, te da u inostranstvu postoje parametri na osnovu kojih se ocenjuje uspeh i procenjuje da li će neko biti promovisan.
„Mi se ovde suočavamo sa problemom, ako ste podobni – onda ste promovisani, ako niste – onda ste stavljeni na led… Kad vratim 30 godina mog života i rada u inostranstvu, mene tamo niko nije pitao za koga ja glasam, za koga navijam, u koju crkvu idem. To je privatna stvar i to nikog ne interesuje tamo“, objašnjava profesor.
Projekat instituta za istraživanja u Kragujevcu Stojković je, kako kaže, dobio pre više od dvanaest godina i to je trebao da bude Centar izvrsnosti i banka matičnih ćelija, ali je došlo do „čerupanja projekta“.
„Ljudi koji niti su učestvovali u pisanju tog projekta ili bilo šta uradili za taj projekat su počeli da uzimaju sredstva iz projekta. I dok sam ja bio redovni profesor Medicinskog fakulteta u Kragujevcu pitao sam tadašnjeg dekana i rektora zbog čega se to dešava, ali nikad nisam dobio odgovor na pitanje, tako da sam ja osetio potrebu da dam ostavku“, kaže on i naglašava da nije želeo da bude odgovoran za propadanje projekta jer ima ime i karijeru koju pokušava da sačuva, te da takve stvari ne može da dozvoli sebi.
