Nijedna od ovih teorija nije zaista dokaziva u ovom trenutku, niti su posebno zadovoljavajući odgovori. Zašto ne dodati još jednu ideju? Šta ako je razlog zašto nismo otkrili vanzemaljce veštačka inteligencija?
Ova ideja dolazi iz novog rada koji preispituje neka razmišljanja Karla Sagana. Tokom 1970-ih, Sagan je razmatrao neke od izazova u potrazi za vanzemaljskom inteligencijom, a jedan od njih bio je ono što je nazvao „horizont komunikacije.“
Ideja je bila da kako vanzemaljska civilizacija napreduje, njena tehnologija postaje previše sofisticirana da bismo je detektovali. Mogli bismo da detektujemo jake radio signale iz civilizacije udaljene 100 svetlosnih godina, ali ako koriste neutrino komunikaciju, bili bi nam suštinski nevidljivi.
A ako postoji neka nova fizika koja im omogućava da komuniciraju brže od svetlosti? Naša potraga je osuđena na propast. Sagan je smatrao da bi bilo potrebno oko hiljadu godina da civilizacija napreduje izvan naših posmatračkih granica, na osnovu načina na koji je ljudska civilizacija napredovala u prošlosti.
Međutim, mnogo toga se promenilo od Saganovog vremena, posebno u oblasti računarstva. Danas je veštačka inteligencija veoma popularna. Sviđa vam se ili ne, AI je sada deo naših svakodnevnih života. Moguće je da će napredak AI dostići neki tehnološki plato, ali je takođe moguće da ćemo postići neku vrstu veštačke superinteligencije (ASI).
Ako se ASI pojavi u narednoj deceniji, postala bi dominantna inteligencija na Zemlji i nastavila bi da napreduje brže nego što mi, jadni delovi mesa, možemo da zamislimo. Ovaj najnoviji rad tvrdi da ako uzmemo u obzir eksponencijalnu stopu tehnologije i razmotrimo mogućnost da je nebiološka inteligencija uobičajena, tada se horizont posmatranja značajno smanjuje.
Mogao bi biti kratak kao decenija ili dve. Ako je to slučaj, onda su naše šanse da otkrijemo vanzemaljsku vrstu suštinski nikakve. Možda je odgovor na Fermiov paradoks Velike Tišine Teorija Mrtvog Interneta na kosmičkom nivou.
