Uticaj ljudskih aktivnosti na evoluciju domaćih i divljih životinja u poslednjih 1.000 godina

Uticaj ljudskih aktivnosti na evoluciju domaćih i divljih životinja u poslednjih 1.000 godina

U poslednjih hiljadu godina, domaće životinje su postale veće, dok su divlje životinje smanjile svoje telesne dimenzije. Nova studija iz Mediteranske Francuske identifikuje ljude kao ključni faktor koji pokreće ove suprotne promene.

Istraživači sa Univerziteta u Montpeljeu, predvođeni arheologom Ciprijanom Mureom, analizirali su više od 81.000 fizičkih merenja ostataka prikupljenih sa 311 arheoloških lokaliteta. Otkrili su da su domaće životinje, poput pilića i goveda, povećale svoju veličinu tokom poslednjeg milenijuma, dok su divlje životinje, poput lisica i jelena, postale manje.

Mureau i njegov tim su takođe modelovali ekološke faktore tokom 8.000 godina, uključujući klimu, vegetaciju i ljudsku upotrebu zemljišta. Uočili su da su suprotni trendovi naglo ubrzali u poslednjih 1.000 godina, što se poklopilo sa ekspanzijom poljoprivrede i urbanizacije.

Kako su se ljudske populacije širile i smanjivale divlju prirodu, dostupni resursi su se smanjivali. U kombinaciji sa pojačanim lovom, divlji sisavci i ptice su bili izloženi većim selekcionim pritiscima, što je dovelo do smanjenja njihove telesne veličine i broja.

S druge strane, ljudi su favorizovali i uzgajali veće domaće životinje zbog proizvoda koje one pružaju. Veće ovce daju više vune; krupnija goveda, više mesa; veći pilići, više jaja, i tako dalje. Domaći pilići sada čine više od tri puta veću biomasu od svih divljih ptica zajedno.

Ova saznanja ukazuju na sve veći uticaj ljudskih aktivnosti u poslednjem milenijumu. Druge nedavne studije su pokazale neželjene posledice ljudskih aktivnosti na telesne dimenzije drugih divljih životinja. Puffini se smanjuju, a raspon krila litorskih lastavica takođe se smanjuje. Mnoge ribe su sada 20 procenata manje zbog prekomernog ribolova, a njihovi životni ciklusi su u proseku 25 procenata kraći.

Sve ovo je direktna posledica načina na koji ljudi eksploatišu prirodne resurse bez razmišljanja o budućem uticaju na životnu sredinu. Istraživanje objavljeno 2021. godine pokazalo je da su vrste koje nam ne pružaju direktne koristi često ključne za održavanje stabilnosti ekosistema – iste stabilnosti koja je potrebna vrstama na kojima se direktno oslanjamo da bi opstale. Čak i paraziti mogu igrati značajnu ulogu u ravnoteži naših ekosistema, ali samo ako im dozvolimo da opstanu. Ova istraživanja su objavljena u PNAS.