U 7.30 ujutro na Terminalu 2E aerodroma Šarl de Gol kod Pariza, scena je uobičajena: izvršni direktor skida pojas, majka vadi bočice iz torbe, a turist uzdiše dok se vezuje. Ova scena se neprekidno ponavlja, a prema Međunarodnoj asocijaciji za avio saobraćaj, 4,89 milijardi putnika je letelo 2024. godine, što znači da više od 13 miliona ljudi dnevno prolazi kroz ovakve sigurnosne provere.
Na prvi pogled, prolazak kroz aerodromsku sigurnost može izgledati kao neophodan tehnički postupak. Međutim, iz antropološke perspektive, ovaj običan trenutak otkriva transformaciju naših identiteta koja je suptilna, ali efikasna. U redovima čekanja ulazimo kao građani, potrošači, profesionalci, a izlazimo kao „putnici u tranzitu“.
Ono što nas prvo zapaža u ovim aerodromskim scenama je postepeno oduzimanje ličnih stvari, odeće i simbola statusa koji se odlažu u plastične kante. Zatim, tu je i proizvoljna logika: zašto cipele, a ne donji veš? Ova naizgled nelogičnost zapravo ima simboličku svrhu: stvara osećaj oduzimanja koji se tiče društvenog statusa pojedinca.
Još 1909. godine, etnograf Arnold van Genep je identifikovao odvajanje kao prvu fazu obreda prelaska. Osobe moraju napustiti prethodno stanje, odbacujući ono što ih je definisalo u sekularnom svetu. Izvršni direktor postaje anonimno telo, privremeno lišeno svog odela, podložno istom tehnološkom pogledu kao i svi ostali.
Nakon toga dolazi do provere: skeneri, detektori, pitanja o namerama. Svaki putnik postaje privremeni osumnjičeni koji mora dokazati svoju nevinost. Ova obrnutost tereta dokaza, gde se smatra da je neko „nevin dok se ne dokaže suprotno“, često prolazi neprimećeno jer se čini „logičnom“ u ovim okolnostima.
Na kraju, dolazi do reintegracije: sada nam je dozvoljeno da uđemo u područje nakon sigurnosnih provera. Zvanično, postali smo „putnici“ — status koji zahteva poslušnost, strpljenje i prihvatanje raznih ograničenja „radi naše sigurnosti“. Ova zona, sa svojim prodavnicama bez carine i skupim kafićima, naglašava ovu ritualnu transformaciju, jer više nismo građani koji ostvaruju pravo na putovanje, već globalni potrošači u tranzitu, lišeni političkih i teritorijalnih korena.
