Profesor Tomić: Neviđena hajka na Univerzitet, rektora i dekana Pravnog fakulteta

Profesor Tomić: Neviđena hajka na Univerzitet, rektora i dekana Pravnog fakulteta

Nije mi poznato šta je tačno povod demisioniranja dekana Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu dr Bojana Milisavljevića i njegovih najbližih saradnika, ali je držanje dekana bilo za dobrobit naše ustanove i Univerziteta, ocenio je danas profesor Pravnog faktulteta Zoran R. Tomić.

Rektorovo postupanje je preduzeto u iskrenoj nameri i u nesumnjivoj krajnjoj nuždi da se izbegne veće zlo, zarad mira i skladne kohabitacije sa studentima u zajedničkoj kući, ocenio je Tomić u pisanoj izjavi FoNetu i napomenuo da to „isključuje svaku protivpravnost njegovog (ne)postupanja“.

S druge strane, on smatra da bi pozivanje policije da nasilno razbije blokadu bio totalno neakademski čin, sraman istorijski presedan koji bi proizveo još pogubnije, nesagledive posledice.

Dekan je, ipak, suočen s krivičnom prijavom zbog navodne zloupotrebe službenog položaja u pogledu tolerisanja studentske blokade, dok mu je iz vladajućih krugova ozbiljno prigovoreno i zbog pasivnosti u pogledu nameravanog studentskog političkog organizovanja na Fakultetu.

Tako se dekan našao u teškoj iznudici, i na očiglednoj nizbrdici, ocenio je Tomić, ukazujući na atmosferu neviđene moćničke hajke na Univerzitet i na rektora posebno, a proteklih dana i na dekana Milisavljevića.

Ukrštanje pravnog, političkog i faktičkog naboja se već nedeljama ponajviše prelamalo preko leđa čelnika Fakulteta, ali i pripadajućih nastavnika i asistenata, predočio je Tomić i istakao da je izbor dr Bojana Milisavljevića za dekana Fakulteta bio i formalno i sadržinski čist, nesporan, kao i njegova ličnost.

Imao je dva osnovna cilja, koja Tomić i lično podržava, a veruje da bi bili od ogromnog značaja i u postupanju narednog dekana – jedan je staranje da se očuva integritet i identitet Fakulteta, a drugi izbegavanje nasilja, fizičkih i verbalnih sukoba, kao i bilo kakvog neregularnog spoljnog intervenisanja.

U takvooj situaciji, Tomić predlaže da se što pre raspišu vanredni, prevremeni parlamentarni izbori i poručuje da je ideja o studentskoj izbornoj listi legitimna bez ostatka.

Ako studenti donesu odluku da zahtevaju izbore na koje bi izašli sa svojom listom, Tomić napominje da bi njihove dalje političke aktivnosti morale bi da se održavaju van zgrada fakulteta, kako bi se jasno razgraničile i prostorno odvojile od univerzitetskog nastavnog procesa i ispita.

Dok još važi ona višestruko neustavna i nezakonita, inadžijsko-osvetnička uredba o koeficijentima u visokom obrazovanju, on predlaže i da se, kroz regularni generalni štrajk, radi zaštite profesionalnih i ekonomskih interesa zaposlenih, obezbedi bar zakonski minimum procesa rada na državnim fakultetima.