Novi rad otkriva da emisija gasova sa efektom staklene bašte može produžiti životni vek svemirskog otpada u niskoj orbiti. U scenariju visokih emisija, do 2100. godine moglo bi doći do smanjenja broja satelita koji mogu bezbedno da funkcionišu, postavlj
Nastavak emisije gasova sa efektom staklene bašte u atmosferu Zemlje može povećati trajanje svemirskog otpada u niskoj orbiti, kako pokazuje novi istraživački rad. U scenariju visokih emisija, do 2100. godine moglo bi doći do oštrog smanjenja broja satelita koji mogu bezbedno da funkcionišu u toj orbiti. Ovo bi moglo značajno ograničiti mogućnosti čovečanstva da postavlja nove satelite, čime se povećava rizik od Kesslerovog kaskadnog efekta.
Tim predvođen aeronautičkim inženjerom Williamom Parkerom sa Tehnološkog instituta u Masačusetsu naglašava da su klimatske promene i akumulacija orbitalnog otpada dva hitna pitanja koja zahtevaju jedinstvenu akciju. Razumevanje uticaja prirodnog okruženja na našu sposobnost delovanja u niskoj orbiti je ključno za zaštitu ovog prostora za buduće generacije.
Svemir je ogroman, ali prostor oko Zemlje koji možemo koristiti za operacije satelita je ograničen. Postoji samo određeni broj objekata koje možemo postaviti između visina od 200 do 1.000 kilometara pre nego što uslovi postanu nesigurni. Kada dostignemo određeni kapacitet, niska orbita će postati toliko zagušena da su sudari neizbežni, što će dodatno povećati količinu svemirskog otpada.
Parker i njegov tim su koristili atmosfersko modeliranje kako bi utvrdili koliko satelita niska orbita može podržati do 2100. godine pod različitim scenarijima emisija. Otkrili su da smanjenje gustine termosfere, koje se dešava sa povećanjem emisija gasova, takođe smanjuje otpor na satelite, što znači da je manji otpor povoljan za funkcionalne satelite.
U njihovom modelu, umerene do visoke emisije ugljen-dioksida dramatično će smanjiti broj satelita koji se povlače iz orbite, čime će niska orbita ostati puna otpada. U najgorem scenariju, opseg visina između 400 i 1.000 kilometara doživeće smanjenje kapaciteta od 60 procenata tokom solarnih maksimuma i 82 procenata tokom solarnih minimuma do 2100. godine.
Iako trenutno nismo blizu Kesslerove kapaciteta, tim je izračunao da bi milioni satelita mogli bezbedno da funkcionišu u najnižim slojevima orbite. U trenutku pisanja, 11.901 satelit operiše u Zemljinoj orbiti, dok se procenjuje da je oko 20.000 komada svemirskog otpada prisutno u toj oblasti. Istraživači naglašavaju da bi trebalo razmisliti o ovom problemu pre nego što postane ozbiljan.
