Međunarodna studija koju je vodio Univerzitet u Freiburgu, objavljena u časopisu Global Change Biology, otkriva da šume posađene sa više vrsta drveća mogu zadržati znatno veće rezerve ugljenika u odnosu na monokulture. Istraživači su koristili podatke sa najdužeg eksperimenta raznolikosti tropskog stabla na svetu, nazvanog Eksperiment Sardinila, koji je osnovan 2001. godine na bivšim pašnjacima u Panami.
Studija je obuhvatila 22 parcela na kojima su posmatrani uzorci sa jednim, dva, tri ili pet vrsta drveća, a mereni su različiti pokazatelji ugljenika – od onog smeštenog u nadzemnoj drvenoj biomasi do ugljenika u leglu i mineralnom tlu. Rezultati pokazuju da su šume sa pet vrsta drveća zabeležile čak 57% veće rezerve ugljenika u nadzemnoj biomasi u poređenju sa šumama sastavljenim od jedne vrste, dok u ispodzemnim slojevima nije bilo značajnih razlika.
„Ovo je važno jer, suočeni s klimatskim promenama, dugoročni ugljenični balans šuma u velikoj meri zavisi od njihove sposobnosti da se oporave od poremećaja,“ rekao je dr Florian Šenabel, prvi autor studije i šumski naučnik na Fakultetu za životnu sredinu i prirodne resurse Univerziteta u Freiburgu. „Raznovrsne šume pokazuju veću ekološku stabilnost i manji rizik od oslobađanja skladištenog ugljenika u atmosferu nego monokulture.“
Studija ističe prednosti mešovitih šuma za restauracione projekte usmerene na sekvestraciju ugljenika, ali istovremeno upozorava da je važno realno proceniti potencijal novih šuma u ublažavanju klimatskih promena. Dr. Katerin Potin sa Univerziteta McGill u Montrealu, ko-inicijator studije, napomenula je:
„Prosečna godišnja neto apsorpcija CO₂ u uspostavljenim šumama iznosi 5,7 tona CO₂ ekvivalenta po hektaru. To znači da bi rast drveća na 11 hektara ovih mešovitih šuma u jednoj godini mogao da nadoknadi emisije tipičnog šumskog područja – ilustrativan primer njihove velike potencijalne efikasnosti u sekvestraciji ugljenika.“
Ovi rezultati pružaju dragocene uvide za razvoj strategija restauracije šuma, pokazujući da povećanje biološke raznolikosti može biti ključni faktor u borbi protiv klimatskih promena.
