Međunarodni tim istraživača stvorio je led VII kompresovanjem vode na pritiske od 6 gigapaskala i zagrevanjem do 327 °C, koristeći visoko precizne instrumente u Institutu Loj-Langenvin u Francuskoj. Tokom ovog procesa, naučnici su pažljivo pratili promene faze vode. Led VII ima jedinstvenu kubičnu strukturu, a istraživači su se pitali šta se dešava sa ovom strukturom kada se dozvoli da se „otopi“.
Do sada nije bilo jasno kako se molekuli ponašaju u ovoj fazi, ali je tim uspeo da zabeleži pokrete vodonika na mikroskopskoj razini. Tehnika korišćena za identifikaciju leda VII bila je kvazi-elastično raspršenje neutrona (QENS), koja omogućava praćenje malih pokreta unutar supstanci.
Fizika Maria Rescigno sa Univerziteta Sapienza u Rimu ističe da je sposobnost QENS-a da istražuje i translacione i rotacione dinamike jedinstvena prednost u proučavanju ovih egzotičnih faznih prelaza. Kada je led VII zagrejan i podvrgnut većem pritisku, tim je mogao da vidi kako se vodonici rotiraju na mikroskopskoj razini.
Međutim, otkriveno je da se molekuli u plastičnom ledu VII ne rotiraju slobodno, već se okreću u pomerajućim koracima. Ovo je verovatno rezultat načina na koji se vodonične veze između molekula razbijaju i obnavljaju.
Istraživači smatraju da bi ledeni svetovi poput Neptuna ili meseca Evrope mogli u prošlosti imati plastični led VII. Razumevanje ponašanja ovog leda u laboratoriji može nam pomoći da bolje shvatimo šta se dešavalo na ovim planetama i njihovim satelitima.
Jedan od potencijalnih pravaca budućeg istraživanja je bliže proučavanje kako se prelaz u plastični led VII dešava, što može biti postepeno ili naglo. Fizika Livia Bove sa Univerziteta Sapienza naglašava da je scenario kontinuiranog prelaza veoma intrigantan, sugerišući da bi plastična faza mogla biti preteča superionske faze, još jedne egzotične faze vode predviđene pri još višim temperaturama i pritiscima. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.
