Feniks klaster, jedan od najmasivnijih poznatih galaktičkih klastera, predstavlja naučnu zagonetku. Njegova centralna galaksija, udaljena 5,8 milijardi svetlosnih godina, pokazuje izuzetno visoku stopu formiranja zvezda, što je neobično za ovako stare sisteme. U većini galaktičkih klastera vrući gas u međugalaktičkom medijumu (ICM) ne uspeva da se ohladi i formira nove zvezde, što je poznato kao problem hlađenja. Međutim, Feniks klaster, umesto da bude „ugašena“ crvena galaksija, odlikuje se intenzivnom zvezdanom formacijom, što upućuje na prisustvo izvora hladnog gasa.
Nedavna istraživanja koristeći teleskop Džejms Veb (JWST) otkrila su ključni trag – prisustvo toplog gasa, temperature između 100.000 i 1.000.000 K, koji služi kao međufaza između vrućeg i hladnog gasa. Ova otkrića su omogućena zahvaljujući infracrvenoj spektralnoj analizi neon emisija, koja je pokazala da se topli gas prostire u obliku filamenata i oblaka u čitavom jezgru klastera. Ova faza hlađenja ranije nije bila direktno primećena, što sugeriše da se proces formiranja hladnog gasa u klasterima ipak može dešavati pod određenim uslovima.
Jedno od najvažnijih otkrića je da se ovaj proces odvija u neposrednoj blizini supermasivne crne rupe u središtu klastera. Tradicionalno, crne rupe se smatraju izvorima moćnih mlazova koji greju okolni gas, sprečavajući njegovo hlađenje i formiranje zvezda. Međutim, rezultati istraživanja ukazuju da crna rupa u Feniks klasteru može imati suprotan efekat – njena aktivnost doprinosi procesu hlađenja i stvaranju uslova za nastanak novih zvezda. Ova neočekivana uloga crnih rupa mogla bi redefinisati naše razumevanje dinamike galaktičkih klastera.
Feniks klaster proizvodi oko 20.000 solarnih masa hladnog gasa svake godine, što omogućava formiranje do 1.000 novih zvezda godišnje, daleko više nego u tipičnim klasterima gde je ta brojka znatno niža. Ovo istraživanje pokazuje da klaster sam generiše hladan gas, a ne da ga dobija od okolnih galaksija. Time se otvara novo pitanje – da li je Feniks izuzetak ili ćemo slične procese otkriti i u drugim klasterima?
Iako su naučnici sada sigurniji u mehanizam koji omogućava ovako intenzivnu zvezdanu formaciju, ostaje nepoznato zašto se ovaj fenomen dešava baš u Feniks klasteru. Ova studija nagoveštava da bi kratkotrajne epizode ubrzanog hlađenja mogle biti ključne za dugoročni balans između formiranja i gašenja zvezda u najvećim galaksijama univerzuma. JWST je sada otvorio novu perspektivu za istraživanje evolucije galaktičkih klastera i razumevanje fundamentalnih procesa koji oblikuju svemir.
