Nakon Drugog srpskog ustanka završenog usmenim sporazumom kneza Miloša I rumelijskog vezira Marašli Ali paše, postavljen je temelj buduće autonomije kneževine. U Beogradskom pašaluku uspostavljeno je dvovlašće, srpske I osmanske vlasti, a Miloš se svim diplomatskim sredstvima trudio u godinama koje slede da izbori što širu autonomiju. Prvi značajan uspeh bio je 1826. godine kada se Turska sporazumom sa Rusijom obavezala da Srbiji dodeli Autonomiju u skladu sa Bukureškim mirom. Kako Turska nije ispunila ni jednu od odredbi, Rusija joj je 1828. objavila rat. Iako Srbija nije učestvovala u Rusko-turskom ratu, ruska pobeda I sklapanje Jedrenskog mira 1829. godine omogućio joj je da dobije prava u formi sultanovog naređenja – hatišerifa.
„Realni momenat odnosno period kada se krenulo u celu tu priču oko donošenja ustava je oko ograničavanja vlasti Miloša Obrenovića su pre svega Hatišerif I Berat iz 1830 godine I drugi Hatišerif iz 1833, godine kada je krenula unutrašnja organizacija kneževine Srbije“, kaže istoričar Nenad Đorđević.
Vladavinu jneza Miloša bila je apsolutistička, a već nakon Drugog srpskog ustnka tadašnja opozicija je krenula u borbu da ograniči kneževu vlast.
„Ono što je Miloš Obrenović uporno izbegacao je da mu se ograniči vlast a Hatišerifom iz 1830. godine predvieđen je bio državni Savet koji je na neki način ograničavao njegovu vlast I bio je I savetodavni I ograničavajui faktor u njegovoj vladavini na šta on nije pristajao ali nije mogao javno da izrazi“, tvrdi istoričar Predrag Ilić.
Najznačajnije starešine iz Miloševog kruga, ljudi koji su I vodili I učestvovai I u Prvom I Drugom ustanku su želeli da se ograniči kneževa vlast) 5: 22 – 5 : 35 ( Te starešine koje su bile veoma lojalne prema njemu u tom prethodnom periodu su te 1934. izvele pobunu koju je predvodio knez Mileta Radojković iz Jagodine)
Knez Miloš Obrenović je uspeo da uguši ovu pobunu, ali je bio primoran da prihvati ustav. Pod pritiskom Ustavobranitelja na sretenje 1835. godine proglašen je Sretenjski ustav, koji je ujedno predstavljao I raskid sa feudalnim poretkom. Pisac Sretenjskog ustava bio je jedan od učenih ljudi toga vremena, knežev sekretar I pokretač Novina Srbskih Dimitrije Davidović.
„Koji inače nije bio pravnik, on je iskoristio više usatava, pre svega Balgisjki, iskoristio je francusku ustavnu pvelju iz tih 30-ih goina 19. veka I neke još elemente koje su imale druge pravne države“, ističe Đorđević.
Sretenjski ustav je saržao 142 člana organizovanih u 14 poglavlja. Njime je vlast u kneževini podeljan na zakonodavnu, izvršnu I sudsku. ali i proklamovao osnovna ljudska prava.
„Najveći broj članova od tih 142 člana odnosi se na vladara na vladarsku vlast I njegov odnos sa senatom, on je značajna jer je tada prvi put ukinuto ropstvo u Srbiji jedna revolucionarna tekovina I pre Evrope gde je ukinuta zvanično 1848. godine“, kaže Ilić.
Zbog svega toga velike sile, a pre svega Austrija, Rusija I Turska uspele su da dovedu do njegovog ukidanja. Naime, prilikom donošenja Sretenjskog ustava nije konsultovana Porta I ruski dvor što je imalo svoje posledice. Ustav je na snazi bio svega 55 dana.
„Nisu dobro procenili situaciju mislili su da su ovoljno jaki I doneli su ga bez odobrenja, a sa druge strane ovaj ustav koji je bio dosta demokratsi, ustav veoma napredn za ono vreme koji se apsolutno kosi sa turskim ustavima I sa nekim zapadnim sistemom, on je morao uz veliki pritisak posle 55 dana da bude povučen.“, ističe Ilić
I pored te činjenice njegov značaj je za Srbiju u tom trenutku bio veliki, jer je njegovim onošenjem Srbija krenula putem modernizacije.
„On će izazvati čitav niz drugih promena na toj teriotirji kneževine Srbije. Donosi se čita Zakonik koji se odnosi na imovinsko pravna pitanja, pitanja društvenih odnosa I taj proces je traja ve do 1878. godine do proglašenja nezavisnosti kneževine Srbije“, kaže Đorđević.
„Ako govorimo o tekovinama Sretenjskog ustava pre svega on je donet posle jedne bune, jeste na brzinu, posle jedne bune voljom naroda, a Ustav koji je reguliao građanska prava u Srbiji, Ustav koji je dao ostale simbole grb I državnu zastavu, Ustav koji je izvršio podelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu I sudsku“, dodaje Ilić.
I nakon povlačenja Sretenjskog ustava mnoge značajne odredbe koje su njime definisane nisu ukinute
„Nije vraćen feudalni sistem, ropstvo, državni savet je nastavio da postoji, sudska I zakonodavna vlast je nastavila da postoji kao da je ustav još na snazi“, zaključuje Ilić.
Nakon ukidanja Sretenjskog ustava tri godine su vođeni pregovori sa Portom oko novg ustava, a ustavobranitelji su uspešno umanjivali kneževu vlast, da bi konačno 1838. godine bio donet novi takozvani Turski ustav u obliku hatišerifa koji je bio na snazi sve do 1869. godine.
