Naučnici sa The Jackson Laboratory (JAX) kreirali su pionirski atlas starenja zdravog tkiva dojke, otkrivajući važne ćelijske, molekularne i genetske promene koje mogu doprineti razvoju raka dojke. Studija, nedavno objavljena u časopisu Nature Aging, pruža dragocen resurs naučnoj zajednici za istraživanje kako starenje povećava rizik od karcinoma. Korišćenjem naprednih tehnika jednoćelijske i prostorne transkriptomike, istraživači su analizirali kako se pejzaž ćelija mlečne žlezde menja s vremenom, upoređujući mlade i starije miševe.
Rezultati su pokazali da epitelne, imunološke i stromalne ćelije doživljavaju ne samo promene u broju već i u molekularnom identitetu. Epitelne ćelije, od kojih većina karcinoma dojke potiče, gube specijalizovane funkcije i postaju podložnije malignim transformacijama. Stromalne ćelije gube svoju specifičnu ulogu, stvarajući neorganizovano mikrookruženje koje može podsticati rast tumora. Istovremeno, imunološke ćelije sve više infiltriraju staro tkivo, ali umesto da štite organizam, postaju sklone hroničnoj upali i iscrpljenosti, što dodatno povećava rizik od karcinogeneze.
Studija je takođe po prvi put uspostavila direktnu vezu između promena u ekspresiji gena povezanih sa starenjem i pristupačnosti hromatina u mlečnoj žlezdi. Hromatinska struktura određuje koji geni mogu biti aktivirani ili isključeni, a njene promene mogu dovesti do disregulacije ključnih gena uključenih u proliferaciju ćelija, popravku DNK i imunološki odgovor – sve poznate mehanizme koji doprinose razvoju tumora.
Da bi istražili relevantnost svojih nalaza za ljude, istraživači su uporedili dobijene podatke sa genetskim profilima ljudskih tumora dojke. Uočena je velika sličnost između molekularnih promena povezanih sa starenjem kod miševa i obrazaca prisutnih u ljudskim karcinomima, što sugeriše da mikrookruženje koje nastaje u toku starenja može igrati ključnu ulogu u povećanju rizika od raka pre nego što se prvi tumorski znaci pojave.
Ovaj javno dostupan atlas pruža moćan alat za istraživanje starenja i njegovog uticaja na razvoj raka, omogućavajući identifikaciju potencijalnih biomarkera za ranu detekciju i razvoj strategija za prevenciju i lečenje. Naučnici ističu da njihova otkrića ne samo da doprinose razumevanju odnosa između starenja i karcinogeneze, već postavljaju temelje za buduće istraživačke i kliničke intervencije koje bi mogle smanjiti rizik od raka dojke kod starijih osoba.
