„Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“, „Korupcija ubija ljude u Srbiji“, „Nisi nadležan“, „Ne plačem, sečem luk! Hvala studentima i svim dobrim ljudima“, poručili su u Njujorku okupljeni na protestu podrške studentima, držeći u prvim redovima improvizovanu nadstrešnicu iznad svojih glava.
Nikola Spasojević, saksofonista koji je Master studije džez muzike završio na Univerzitetu u Njujorku odvirao je na saksofonu “Tamo daleko”, nakon 15 minuta ćutanja za stradale u Novom Sadu.
„Nema lepšeg doprinosa od onoga za šta se školujemo i to studenti upravo pokazuju svojom besprekornom organizacijom gde svaki fakultet radi ono u čemu je najbolji. Oni se bore za svetliju budućnost svih nas i treba da znaju da podršku imaju i sa ove strane okeana“, izjavio je Nikola za Glas Amerike.
On je naveo da sve vreme prati šta se dešava u Srbiji i da su mu prvi put posle dugo vremena studenti dali nadu i osećaj da aktivizam može nešto da promeni po pitanju korupcije i rada institucija u Srbiji.
„Mislim da su njihovi zahtevi krajnje razumni, da državne institucije treba da rade svoj posao i da objave celokupnu dokumentaciju o rekonstrukciji železničke stanice kako bi se utvrdila odgovornost za ovu tragediju. Želim im da istraju do ispunjenja svih zahteva u potpunosti, a mi smo tu da ih podržimo“, kaže Nikola.
On smatra da je bitno da se i oni koji ne žive u Srbiji okupljaju na ovakvim skupovima, jer što se veći broj protesta održi van Srbije time se privlači veća medijska pažnja na njihov povod.
„Nadam se da će to izvršiti veće interesovanje država u kojima se protesti dešavaju i internacionalni pritisak na nadleže institucije u Srbiji da ispune studentske zahteve”, dodaje Nikola.
Na protestu je bila i glumica Maša Dakić koja živi u Njujorku, a društvo joj je pravila mama.
Ivan Panić rođen je 1987. godine u Srbiji i 2015. se preselio u Njujork. Kaže da se odselio iz Srbije, željan iskustva, ali i velikim delom iz straha za budućnost. Diplomirani je profesor sporta i fizičkog vaspitanja, u Njujorku radi kao menadžer za komunikacije. Kaže da mu je puno srce jer može makar na ovaj način da pokaže da je uz studente.
„Ovih dana studenti drže lekcije o slobodi, i sve više ljudi se sve manje plaši, a sve više ih se oseća slobodno. Malo treba čoveku da se “navuče“ na taj osećaj, reklo bi se. Sloboda je najuzvišeniji cilj, a ispunjenje studentskih zahteva je put. Generacije su se upoznale i glasno se slažu sa tim. Klinci su pokazali slobodu, i tek tako svi su razumeli. To su ti suzni osmesi hiljada ljudi pored puta za Novi Sad. Kao kada vidiš voljenu osobu posle mnogo godina neviđanja. Spoznaja slobode, bez straha!“, kaže Ivan za Glas Amerike.
On dodaje da ti divni mladi ljudi žive sa osećajem slobode.
„Inteligentni su, hrabri, obrazovani i komuniciraju sa decom iz celog sveta. Više ne gledaju televiziju. Biraju informacije. Kod njih demagogija ne prolazi. Njihovi autoriteti su retki. Mislim da su naši dragi studenti civilizacijski daleko ispred ljudi koji se vrte oko i unutar vlasti, od kada ja znam za sebe. Prirodno je da ih je nemoguće stići. Pitanje je trenutka kada će oni biti lekari, inženjeri, ministri, novinari, graditelji, a kada će ovi protiv kojih se sada bore postati ružna prošlost, ali i vredna i bolna lekcija“, dodaje Ivan i poručuje:
„Mladima želim da, ako kreću ‘u svet’, to čine isključivo iz radoznalosti, i bez straha, jer iza njih je sigurna kuća koju su sami gradili miholjske zime 2024/‘25”.
„Hvala što nam menjate državu, da niko više ne promeni dom“, „Vučić je diktator i SAD treba da ga ostave“, „Kompjuteraše ne možete da cenzurišete“, „Lik nije nadležan, nadležni su studenti i đaci“ – poruke su koje su transparentima poslali pripadnici srpske dijaspore u San Francisku, na skupu podrške studentima.
Ovo je drugi skup u tom gradu, i ovoga puta fokus je bio na tome da se utvrdi koji je najbolji način da se pomogne studentima, kažu u neformalnoj grupi Bay area uz studente koja je okupila pripadnike dijaspore na severu Kalifornije.
„Prva ideja je bila da se mi skupimo, da vide da smo uz njih, jer sve te njihove ideje – izlazak na ulice, šetnja do Novog Sada, su i nas pokrenule, inspirisale. Sa druge strane, pokrenule su u nama emotivnu stranu, jer je ta njihova hrabrost, ta neočekivana hrabrost, probudila emocije koje su mnoge dovele do suza“, rekao je u obraćanju okupljenima Nebojša Radović, koji u San Francisku živi već 12 godina.
On kaže da dijaspora može da pomogne studentima finansijski, ali i da proširi njihove ideje po svojoj lokalnoj zajednici.
„Da lobiranjem u medijima, kod političara izazovemo neki pritisak da Srbija postane mesto gde postoji meritokratija, da nije samo nepotizam, da postoji pravni sistem koji je malo više fer za sve ljude“, zaključuje Radović.
Saša Mirčov, koji u San Francisku živi 25 godina, govorio je o tome koliko je važno da strani mediji izveštavaju o događajima u Srbiji.
„Izveštavanje stranih medija o protestima u Srbiji bilo je mlako, ali se polako menja, sada možete čitati o tome u Njujork tajmsu i Gardijanu, ali i dalje nije dovoljno. Mora da se promeni obim i ton… Nadamo se da će mediji više izveštavati kako bi se povećao i pritisak međunarodne zajednice na vlast u Srbiji koja je autokratska i kriminalna“, rekao je Mirčov, koji se obratio na engleskom jeziku i apelovao na medije da više pišu o dešavanjima u Srbiji.
