Nedavno istraživanje otkriva da osobe sa većom količinom masnoće sakrivene u i oko mišića imaju povećan rizik od smrti ili hospitalizacije zbog srčanih bolesti, bez obzira na indeks telesne mase (BMI).
Nalazi ističu nedostatke BMI-a kao pokazatelja zdravlja srca i ukazuju na potencijalni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti koji zahteva daljnja istraživanja.
Koautor studije, Viviani Taketi, direktor laboratorije za srčani stres u Brighamu i ženskoj bolnici, naglašava da prisustvo intermuskularne masnoće povećava rizik od srčanih oboljenja, pružajući dodatni način identifikacije osoba sa visokim rizikom.
Iako zdravstveni efekti masnoće u mišićima nisu potpuno razumljivi, povezuju se sa insulinskom rezistencijom i dijabetesom tipa 2. Ovo istraživanje je najobuhvatnije dosad u pogledu uticaja masnoće u mišićima na srčana oboljenja.
Studija ističe ograničenja metrika kao što je BMI u proceni rizika od srčanih bolesti, a istovremeno naglašava da je gojaznost postala globalna pretnja po kardiovaskularno zdravlje.
Posebno u žena, visok BMI može odražavati prisustvo benignih vrsta masti. Svaka osoba zahteva određenu količinu telesne masti, uključujući male naslage ugrađene u skeletne mišiće, poznate kao intermuskularno adipozno tkivo.
Intermuskularna masnoća je prisutna u većini mišića, ali količina varira među pojedincima i obično se povećava sa starenjem. Previše intermuskularne masnoće može se nakupiti unutar skeletnih mišića, što se naziva mioSteatoza.
Prethodna istraživanja su povezala visoke nivoe intermuskularne masnoće sa insulinskom rezistencijom, metaboličkim sindromom i problemima sa pokretljivošću. Ipak, mnogo je nepoznanica u vezi sa intermuskularnom masnoćom i njenim uticajem na srčano zdravlje.
Taketi i njeni saradnici istraživali su vezu između kvaliteta mišića i koronarne mikrovaskularne disfunkcije (CMD) – stanja u kojem su mali krvni sudovi koji snabdevaju srce oštećeni, kao i drugih kardiovaskularnih oboljenja.
Studija je obuhvatila 669 ispitanika, pacijenata bolnice koji su se žalili na bol u grudima ili nedostatak daha, ali bez znakova koronarne arterijske bolesti. Većina ispitanika su bile žene, a skoro polovina nije bila bela, sa prosečnom starošću od 63 godine.
Istraživači su analizirali srce svakog pacijenta pomoću srčane tomografije pozitronske emisije/računarske tomografije (PET/CT) i CT skeniranja za procenu tela, merenje masti i mišića.
Njihova analiza je uključivala merenje frakcije masnoće u mišićima – odnos intermuskularne masti prema skeletnim mišićima i intermuskularnoj masnoći.
Pacijenti sa povećanim nivoima intermuskularne masnoće imali su veću verovatnoću da pate od CMD-a i suoče se sa povećanim rizikom od smrti ili hospitalizacije zbog srčanih bolesti.
Svaki procenat povećanja frakcije masnoće u mišićima bio je povezan sa 2% većim rizikom od CMD-a i 7% većim rizikom od velikih neželjenih kardiovaskularnih događaja, nezavisno od BMI-a i drugih poznatih faktora rizika.
Pacijenti sa viškom intermuskularne masnoće i dokazima CMD-a predstavljaju poseban rizik, sa još većom opasnošću od smrti, srčanog udara i zatajenja srca.
Osobe sa više mršavih mišića imale su niži rizik, dok čuvanje masti na drugim mestima u telu, poput ispod kože, nije povećavalo rizik.
Poruka istraživanja je da je mast koja se skladišti u mišićima može doprineti upali i poremećajima u metabolizmu glukoze koji dovode do insulinske rezistencije i metaboličkog sindroma, što može uzrokovati oštećenje krvnih sudova, uključujući one koji snabdevaju srce i sam srčani mišić.
Iako studija ima određena ograničenja, autori naglašavaju potrebu za daljim istraživanjima kako bi se bolje razumela veza između masnoće u mišićima i srčanih bolesti, te kako bi se koristile ove informacije za spašavanje života.
