Naši psihološki profili pružaju tragove našeg budućeg rizika i ozbiljnosti kognitivnog pada koji jednog dana može da informiše prilagođene strategije prevencije, predlaže novu studiju.
„Cilj je bio da se razjasni kako su različite kombinacije psiholoških karakteristika povezane sa mentalnim, kognitivnim zdravljem i zdravljem mozga“, objašnjava psiholog sa Univerziteta u Barseloni David Bartres-Faz.
„Do danas su psihološki faktori rizika i zaštitni faktori ispitivani gotovo isključivo nezavisno: ovaj pristup je ograničavajući, jer psihološke karakteristike ne postoje izolovano.
Bartres-FAZ i kolege anketirali su više od 1.000 srednjeg starijeg odraslih starijih i koristili su rezultate kako bi klasifikovali pojedince u tri psihološke vrste zasnovane na uporedivim osobinama.
Profil 1 je imao niske ocene za ono što se smatralo ‘zaštitnim faktorima’, uključujući samorefleksiju, ekstraverziju, prijatnost, otvorenost, savesnost i osećaj svrhe u životu. Profil 2 je karakterisan visokim negativnim rizičnim osobinama, dok je Profil 3 imao visoke zaštitne i umereno nisko rizične osobine u poređenju sa tim.
Preko 500 učesnika je imalo kognitivne i MRI podatke uzete na početku eksperimenta, a zatim ponovo 2,3 godine kasnije tokom praćenja.
Oni iz profila 1 imali su najniže rezultate za zaštitni faktori, tako niži nivoe savesti, otvorenost prema iskustvu, ekstraverziji i sporazumi. Oni su nastupili najslađe u kognitivnim testovima i imali najviše merene atrofije mozga tokom praćenja testova.
„I klikopatološka i studije o snimanju mozga naveli su da pojedinci sa visokom svrhom u životu poseduju veću otpornost na patologiju mozga u vezi sa uticajem na kognitivnu funkciju“, istraživači pišu u svom radu.
Učesnici smešteni u Profil 2 zadržali su najviše nivoe depresije i anksioznosti u početnoj i naknadnoj fazi studije, i imali su najviše problema sa pamćenjem i najviše ocene rizika od demencije na početku.
Ali iznenađujuće što nisu pokazali značajne razlike u kognitivnim testovima i kortikalnoj debljini u poređenju sa onima u profilu 2 koji su imali više uravnoteženih psiholoških karakteristika tokom praćenja nakon što su zabrinuti anksioznost i uticaji depresije.
Potrebne su dalje studije sa većim uzorcima da bi se potvrdili ovi nalazi, upozoravaju istraživači. Veza između psiholoških osobina Profila 2 i kognitivnog opadanja dobro je utvrđena u prošlim istraživanjima.
Zašto ovi odnosi postoje, nije jasno. Uznemirenost koja proizilazi iz kombinacije psiholoških karakteristika može izgledati kao razuman uzrok, mada je važno imati na umu da su psihološke osobine često oblikovane spoljnim stresorima i iskustvima.
Zbog toga su siromaštvo i/ili trauma takođe visoko povezani sa kognitivnim padom, jer pogoršavaju rizične psihološke osobine od sklonosti brizi do pune anksioznosti.
Genetski uticaji nekih osobina takođe bi mogli da igraju ulogu u smanjenju zaštite ili povećanja nivoa rizika.
Svi zajedno, rezultati ističu potrebu za procenom naglašavanja i zaštitnih faktora, istraživači preporučuju u svom radu.
Oni sugeriraju da bi oni u profilu uglavnom verovatno koristili od terapije koje pomažu da identifikuju osećaj svrhe, poput prihvatanja i terapije za prihvatanje i posvećenost, dok bi se Grupa 2 profila verovatno reagovala bolje za terapiju za smanjenje nevolje.
Pobrineći se da ljudi mogu pristupiti efikasnim terapijama mogu u naredne decenije smanjiti rastuće socijalne i ekonomske uticaje demencije.
