Kvantno stanje svetlosti uspešno je teleportovano kroz više od 30 kilometara optičkog kabla usred internet saobraćaja, što je postignuće inženjeringa koje se smatralo nemogućim. Ovaj podvig istraživača u Sjedinjenim Američkim Državama predstavlja značajan korak ka razvoju kvantno povezane računarske mreže, unapređenoj enkripciji i novim metodama sensinga.
Prem Kumar, računarski inženjer sa Univerziteta Northvestern, koji je vodio studiju, izjavio je da je ovo veoma uzbudljivo otkriće jer do sada nije bilo verovatno da je moguće teleportovati kvantna stanja kroz postojeću infrastrukturu. Njihov rad ukazuje na mogućnost razvoja kvantnih i klasičnih mreža sledeće generacije koje dele zajedničku optičku infrastrukturu, otvarajući vrata novim nivoima kvantne komunikacije.
Teleportacija kvantnih mogućnosti sa jedne lokacije na drugu predstavlja proces koji podseća na transportne sisteme Zvezdanih staza, gde se kvantna svojstva objekta prenose na drugi objekat. Iako merenje dva objekta zapečati njihovu sudbinu u istom trenutku, proces zapletanja njihovih kvantnih identiteta zahteva slanje informacija između tačaka u svemiru.
Kvantno stanje objekta je delikatna ravnoteža mogućnosti koja može brzo nestati zbog spoljnih faktora poput elektromagnetnih talasa ili toplotnog udara. Zaštita kvantnih stanja prilikom slanja kroz optička vlakna sa visokim internet saobraćajem predstavlja izazov, ali tim istraživača je uspeo da primeni tehnike koje su ograničile raspršivanje svetlosti i očuvali kvantno stanje.
Kumarov tim je prvi koji je uspeo da teleportuje kvantno stanje preko stvarnog internet toka, što ukazuje na neizbežnost kvantnog interneta u budućnosti. Ova tehnologija omogućava računarskim inženjerima novi spektar alata za merenje, praćenje, šifrovanje i izračunavanje bez potrebe za kompletnom rekonstrukcijom postojeće internet infrastrukture.
Kvantna teleportacija ima potencijal da obezbedi sigurnu povezanost između geografski udaljenih čvorova, a prema rečima Kumara, kroz pravilno izabrane talasne dužine, klasične i kvantne komunikacije mogu koegzistirati bez potrebe za zasebnom infrastrukturom za slanje čestica svetlosti.
