Položaj jastučića defibrilatora čini ogromnu razliku za ponovno pokretanje srca

Položaj jastučića defibrilatora čini ogromnu razliku za ponovno pokretanje srca

Nije preterivanje reći da znanje kako pravilno koristiti defibrilator može nekome spasiti život. Nova studija sugeriše da je jedan specifičan pristup postavljanju jastučića znatno efikasniji kada je u pitanju ponovni rad srca.

Prema timu istraživača na čelu sa Univerzitetom zdravlja i nauke u Oregonu (OHSU), stavljanje jednog uloška na grudi i jednog na leđa osobe koja je pretrpela srčani zastoj čini povratak spontane cirkulacije (ROSC) 2,64 puta verovatnijim nego da su jastučići postavljeni na prednjoj i bočnoj strani.

To je zasnovano na analizi 255 incidenata u kojima je učestvovao vatrogasni i spasilački tim doline Tualatin u Portlandu, između jula 2019. i juna 2023. Položaj grudi i leđa (prednje-posterirni ili AP) je korišćen sa 158 ljudi, a grudi i bočni položaj (prednje-bočni ili AL) je korišćen u ostalih 97 navrata.

„Nisam očekivao da ću videti tako veliku razliku“, kaže Džošua Lupton, docent za hitnu medicinu na OHSU. „Činjenica da smo to uradili može zapaliti vatru u medicinskoj zajednici kako bismo finansirali neka dodatna istraživanja kako bismo saznali više.

Pozicioniranje AP nije nova ideja, a medicinski stručnjaci redovno koriste i AP i AL. Dok se AP obično daje za bebe, AL pristup je onaj koji će većini ljudi biti poznat za odrasle osobe sa fibrilacijom – i bilo je vrlo malo istraživanja koja je opcija najefikasnija.

Postoje studije koje se bave razlikama između AP i AL kada se ova dva pristupa koriste u kontekstu lečenja uporne atrijalne fibrilacije (nenormalan srčani ritam). AP je takođe na vrhu.

Razmišljanje je da postavljanje AP efektivno stavlja srce između dva jastučića, što povećava šanse da ono reaguje na nastali električni udar, jer do njega stiže veći deo struje.

„Ključ je u tome što želite energiju koja ide od jednog jastučića do drugog kroz srce“, kaže Mohamud Daja, profesor hitne medicine na OHSU.

Postoje neka ograničenja koja vredi napomenuti: ovo je bila opservaciona studija, a ne ona sprovedena u rigoroznijim kliničkim uslovima, što znači da su možda bili i drugi faktori uključeni u različite stope oporavka. Štaviše, AL plasman je često lakše primeniti nego AP.

Pored toga, AP ili AL pozicioniranje je samo učinilo razliku u ponovnom kucanju srca. Ta razlika je nestala kada je u pitanju broj ljudi koji su se oporavili da bi bili otpušteni iz bolnice.

To naglašava kako je postavljanje jastučića samo jedan deo veće slike kada je u pitanju oporavak. Ipak, sa samo oko 1 od 10 ljudi koji su preživeli srčani zastoj van bolnice, sve što može poboljšati tu cifru mora biti vredno razmatranja.

„Što manje vremena budete u srčanom zastoju, to bolje“, kaže Lupton. „Što duže vaš mozak ima nizak protok krvi, manje su vaše šanse za dobar ishod.“