Remisija bez lečenja hronične mijeloične leukemije

Remisija bez lečenja hronične mijeloične leukemije

Leukemije su karcinomi krvnih zrnaca. Hronična mijelogena leukemija (CML) je neuobičajen tip raka koštane srži, koji proizvodi krvna zrnca. „Mijelogeni“ se odnosi na vrstu krvnih zrnaca na koju ova leukemija utiče. „Hronični“ znači da ovaj rak napreduje sporije od drugih teških oblika leukemije.

CML je genetski problem koji uzrokuje prekomernu proizvodnju proteina koji omogućava nekim krvnim ćelijama da rastu van kontrole. Ali promena gena koja uzrokuje CML nije nasledna. Roditelji ne prenose gen na svoju decu.

Prema Američkom društvu za rak, skoro 9.000 ljudi ima dijagnozu CML svake godine u SAD. Ova vrsta leukemije obično pogađa starije odrasle muškarce, ali i muškarcima i ženama se može dijagnostikovati CML. Retko se viđa kod dece.

Neki ljudi sa CML-om mogu iskusiti simptome kao što su bol u kostima, lako krvarenje i osećaj sitosti nakon što pojedu malu količinu. Ali mnogi ljudi nemaju simptome sve do kasnijih faza. Dijagnostikuje se testom krvi.

Ljudi kojima je prvi put dijagnostikovan CML će verovatno započeti ciljani tretman kako bi eliminisali krvne ćelije koje prekomerno proizvode protein koji se zove tirozin kinaza. Lekovi koji se nazivaju inhibitori tirozin kinaze (TKI) su tretmani prve linije. Svaki lek ima svoje neželjene efekte, kao što su otok ili mučnina, koji se razlikuju za svakog pacijenta i o kojima se raspravlja u ranim fazama izbora lečenja.

U kasnijim fazama, drugi tretmani mogu uključivati hemoterapiju ili transplantaciju koštane srži.

Pacijenti koje smatramo za remisiju bez lečenja uključuju one u kategoriji niskog rizika koji uzimaju jednu vrstu leka tokom svog tretmana i nalaze se u onome što se naziva „molekularnom remisijom“ najmanje dve godine. Molekularna remisija znači da se gen koji uzrokuje CML ne može naći u krvi ili koštanoj srži pacijenta.

Tokom i nakon lečenja neophodna su redovna ispitivanja za praćenje krvi pacijenta. Kada se ne otkrije leukemija, pacijenti mogu da prekinu lečenje. Čak i pacijenti u remisiji bez lečenja moraju se redovno, doživotno, pratiti i blisko sarađivati sa hematologom ili onkologom. To znači testiranje mesečno, prelazak na svaki drugi mesec, zatim svaka tri meseca, na svakih šest meseci.

Ako bi se kod pacijenta došlo do recidiva, bolest bi se rano otkrila i nastavilo bi se lečenje korišćenjem iste vrste lekova. Studije u poslednjih 10 do 15 godina su pokazale da kada se ponovo počne sa uzimanjem lekova ranije, šansa za postizanje remisije je skoro 100%.

Postoje određeni kriterijumi pre prekida terapije TKI. Ovo je važno jer utiče na žene i planiranje porodice. Upravljanje CML-om, trudnoćom i porođajem je izazovno, ali moguće uz pomoć zdravstvenog tima.