Voće i ovas povećavaju rizik od dijabetesa tipa 1, ali bobice pružaju zaštitu, pokazuju istraživanja

Voće i ovas povećavaju rizik od dijabetesa tipa 1, ali bobice pružaju zaštitu, pokazuju istraživanja

Na nedavnom godišnjem sastanku Evropskog udruženja za proučavanje dijabetesa (EASD) u Madridu, Španija, predstavljeno je novo istraživanje koje ukazuje na vezu između ishrane u detinjstvu i rizika od razvoja dijabetesa tipa 1 (T1D). Studija je otkrila da konzumiranje voća, zobi i raži može povećati rizik od T1D, dok je unos bobičastog voća povezan sa smanjenim izgledima za oboljevanje od ovog stanja.

Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest u kojoj imuni sistem napada ćelije pankreasa koje proizvode insulin. Nedostatak insulina dovodi do poremećaja u regulisanju nivoa šećera u krvi. Iako tačan uzrok napada imunog sistema nije potpuno razjašnjen, veruje se da genetska predispozicija i faktori iz okoline, poput virusa ili hrane, igraju ključnu ulogu.

Globalno gledano, broj slučajeva T1D kod dece raste, a procenjuje se da će se udvostručiti u narednih 20 godina. Finska ima najvišu stopu incidencije T1D u svetu, sa više od 50 slučajeva na 100.000 dece mlađe od 15 godina.

Profesor Suvi Virtanen sa Finskog instituta za zdravlje i dobrobit predvodi istraživanje koje je istaklo ozbiljnost T1D kao stanja koje zahteva dugotrajno lečenje, predstavljajući značajan teret za pacijente i njihove porodice. Komplikacije ovog oblika dijabetesa mogu uključivati probleme sa očima, srcem, nervima i bubrezima, skraćujući očekivani životni vek i generišući značajne troškove zdravstvenog sistema.

Istraživanje je pratilo 5.674 dece sa genetskom predispozicijom za T1D od rođenja do šeste godine života. Analizirajući njihovu ishranu, istraživači su otkrili da unos voća, zobi, raži, kao i određenih drugih namirnica, može povećati rizik od T1D, dok konzumiranje bobičastog voća i povrća može imati zaštitni efekat.

Važno je istaći da su rezultati ove studije pokazali nezavisne asocijacije između određenih namirnica i rizika od T1D, bez obzira na ostale faktore ishrane. Identifikacija specifičnih faktora u hrani koji doprinose ovim udruženjima predstavlja ključni korak ka razvoju strategija za prevenciju i kontrolu dijabetesa tipa 1.

Profesor Virtanen naglašava važnost daljih istraživanja kako bi se potvrdili rezultati ove studije pre nego što se razmatraju eventualne promene u ishrani dece.