Život u zelenijim naseljima tokom srednjih godina može usporiti kognitivni pad

Život u zelenijim naseljima tokom srednjih godina može usporiti kognitivni pad

Istraživanja su pokazala da se oko 40% demencije širom sveta može sprečiti ili odložiti adresiranjem faktora rizika koji se mogu promeniti u vezi sa stanjem, posebno tokom srednjeg života.

Nova studija koju je vodio istraživač Bostonskog univerziteta za javno zdravlje (BUSPH) daje dublji uvid u to kako jedan faktor rizika – život u blizini zelenila, kao što su parkovi i drveće – tokom godina srednjih godina može pružiti kognitivne prednosti kasnije u životu.

Objavljeno u časopisu Perspektive zdravlja životne sredine, studija je otkrila da boravak u oblastima sa većom količinom zelenila tokom srednjeg života može usporiti godišnju stopu kognitivnog pada kod osobe za oko osam meseci. Ova asocijacija je bila jača među ljudima koji žive u naseljima niskog socioekonomskog statusa (SES), visoko naseljenim naseljima.

Ova povezanost je takođe primećena među ljudima sa APOE-ɛ4 genom, varijantom APOE gena koji je glavni faktor rizika za Alchajmerovu bolest. Nosioci APOE-ɛ4 izloženi više zelenila imali su trostruku veličinu sporijeg kognitivnog opadanja, u poređenju sa ljudima bez gena, što je važan istraživački razvoj, jer trenutno ne postoje poznati načini da nosioci ovog gena smanje rizik od razvoja demencije.

Izlaganje zelenilu je ranije bilo povezano sa boljim kognitivnim funkcionisanjem, ali ova nova studija uključuje mnogo veću studijsku grupu i duži period posmatranja od prethodnih analiza. To je takođe prva studija koja istražuje kako različite karakteristike životne sredine mogu uticati na odnos između zelenila i kognicije među nosiocima APOE-ɛ4 gena.

Uzimajući u obzir da se Alchajmerova bolest i povezani slučajevi demencije mogu razviti i do 20 godina pre nego što se pojave prepoznatljivi simptomi, ključno je identifikovati koje populacije su najpodložnije ovim stanjima i zaštitne mere koje se mogu primeniti što je ranije moguće u životu kako bi se sprečili ili sporo kognitivno oštećenje.

„Naši rezultati su važni jer bacaju svetlo na kognitivne prednosti povećanja izloženosti zelenim površinama na nivou populacije, posebno među ranjivim podgrupama stanovništva, kao što su nosioci APOE-ɛ4 gena“, kaže voditelj studije i odgovarajući autor dr. Marcia Pescador Jimenez, docent za epidemiologiju na BUSPH.

Da bi ispitali povezanost između stambenog zelenila i kognitivne funkcije i opadanja, dr Peskador Jimenez i kolege sa Medicinskog koledža Raš, Centra za Alchajmerovu bolest Raša i Harvarda T.H. Chan School of Public Health je koristila podatke iz Studije zdravlja medicinskih sestara (NHS), prospektivne studije koja je započela 1976. godine i spada među najveća istraživanja faktora rizika za hronične bolesti među ženama u SAD.

Tim se fokusirao na 16.962 medicinske sestre starosti 70 ili više godina koje su bile upisane u podstudiju NHS koja je počela između 1995–2001 i trajala do 2008. Učesnici su procenjeni na kognitivne funkcije putem telefonskih anketa, a istraživači su koristili metriku zasnovanu na satelitskoj slici da izmerite nivoe zelenila oko stambenih zona učesnika. Procenjivali su izloženost zelenilu do devet godina pre prvog kognitivnog testa, a ukupna kognitivna procena uključivala je pet kognitivnih testova primenjenih do četiri puta u proseku od šest godina.

Nakon prilagođavanja starosti i socioekonomskih faktora, veća prosečna izloženost zelenilu tokom srednjih godina bila je povezana sa višim nivoima kognitivnih funkcija, kao i sa sporijim kognitivnim padom, na osnovu globalnih kognitivnih rezultata, ali ne i verbalnog pamćenja.

Važno je da je ova asocijacija bila jača za učesnike koji žive u naseljima sa niskim SES-om i veoma naseljenim naseljima, što sugeriše da napori za povećanje zelenila u ugroženim područjima mogu pomoći u smanjenju socioekonomskih nejednakosti među ovim populacijama.

„Naš nalaz za učesnike koji žive u naseljima sa nižim socio-ekonomskim statusom u skladu je sa teorijom ekvigenog okruženja, što sugeriše da bi zelenilo moglo biti važno za smanjenje socioekonomskih zdravstvenih nejednakosti“, kaže dr Peskador Himenez.

Studija je takođe istraživala ulogu mentalnog zdravlja u odnosu između izloženosti zelenilu srednjih godina i kognicije. Dok su prethodna istraživanja sugerisala da ograničeno izlaganje zelenilu u srednjim godinama može smanjiti kognitivno funkcionisanje putem depresije, novi podaci proširuju ovu vezu sugerišući da je zelenilo možda povezano sa kognitivnim padom tokom vremena kroz mentalno zdravlje.

„Nalazi naglašavaju važnost davanja prioriteta očuvanju i stvaranju zelenih površina, posebno u naseljima sa niskim SES-om, kao sredstva za promovisanje kognitivnog zdravlja kasnije u životu“, kaže dr Peskador Himenez.