Sinhronizacija otkucaja srca predviđa efikasno grupno donošenje odluka, sugeriše istraživanje

Sinhronizacija otkucaja srca predviđa efikasno grupno donošenje odluka, sugeriše istraživanje

Poslednjih godina, fenomen fiziološke sinhronizacije zaokupio je istraživače ponašanja koji žele da shvate kako se ljudski mozak i tela usklađuju tokom društvenih interakcija.

Jedan ubedljiv primer na koji ukazuje neuronaučnik Majkl Pla dolazi iz studija o ritualima hodanja po vatri u Španiji u kojima se mnogi članovi zajednice okupljaju da gledaju muškarce kako hodaju bosi preko užarenog uglja. Istraživači su posmatrali otkucaje srca vatrogasaca, njihovih rođaka i nepovezanih članova tokom nastupa.

„Kako bi se broj otkucaja srca vatrošetača povećavao, puls njihovog supružnika ili člana porodice takođe bi se povećavao i smanjivao u isto vreme“, kaže Plat, profesor na Univerzitetu Penn Integrates Knovledge , „ali otkucaji srca nepovezanih ljudi nisu sinhronizovani na ovaj način.“

Ovi nalazi su naveli Plata i njegove kolege na razmišljanje: „Možemo li ovo da prevedemo u svakodnevno okruženje? I da li bismo mogli da ga povećamo od dinamike u paru od osobe do osobe do okruženja veće grupe, poput okruženja relevantnog za posao gde ljudi treba da radite zajedno kako biste izabrali pravog kandidata za posao?“

U studiji objavljenoj u časopisu PNAS, Platt i njegove kolege su otkrili da sinhronizacija otkucaja srca predviđa verovatnoću da će grupe postići tačan konsenzus sa više od 70% tačnosti unakrsne provere, čime se obezbeđuje biomarker međuljudskog angažmana koji olakšava adaptivno učenje i efektivnu razmenu informacija tokom kolektivnog donošenja odluka.

„Sinhronija otkucaja srca bila je mnogo bolji prediktor od bilo koje standardne vrste samoprocena zasnovanih na upitnicima“, kaže Platt. „To ukazuje da sinhronizacija otkucaja srca može biti pouzdana, skalabilna mera za procenu i poboljšanje dinamike tima.“

Za ovu studiju, Platt i njegov tim su regrutovali 44 grupe od tri do šest ljudi (ukupno 204) da učestvuju u zadatku donošenja odluka. Na osnovu „paradigme skrivenog profila“, regruti su morali da deluju kao komisija za zapošljavanje i da izaberu najboljeg kandidata za posao iz grupe kandidata, ali su informacije o kandidatima bile neravnomerno raspoređene među onima u komisiji.

„Zadatak je zaista težak“, objašnjava Plat, „Dizajniran je tako da favorizuje podrazumevanu opciju, specifičnog kandidata koji bi se mogao izdvojiti na osnovu nekog zajedničkog znanja kao što je da su dobili odlične ocene na koledžu, ali možda postoje skrivene kritične informacije da jedan ili par ljudi ima“.

Ova postavka je obezbedila da uspešno donošenje odluka zavisi od efektivne komunikacije i razmene informacija unutar grupe.

„U kontekstu ovog zadatka,“ kaže Platt, „mogućnost timova da kritički ispitaju dostupne informacije i dođu do odluke suprotne opciji koju favorizuju zajedničke informacije bi se očekivalo da bude u korelaciji sa onim što nazivamo „psihološka bezbednost visoke grupe“. .'“

Platt kaže da ova popularna fraza u poslovnom svetu zaista znači da grupa koja zajedno donosi odluke dobro funkcioniše jer su njeni članovi u mogućnosti da slobodno razgovaraju jedni s drugima, „da kažu stvari koje bi mogle da idu u suprotnosti sa mišljenjima lidera, kao što je govoreći: „Trebalo bi da izaberemo ovog kandidata jer sam video da su iskusili Ks, što mi pokazuje da će moći da se izbore sa I.“

Pojedinac treba da se oseća bezbedno, uveren da zna nešto što ostatak grupe ne zna. Ovo zahteva neku teoriju uma, znajući da imaju neke informacije koje ostali ne poseduju, i sposobnost da to kažu bez straha da će ih drugi odbaciti.

Istraživači su koristili monitore otkucaja srca za prikupljanje podataka tokom grupnih diskusija, fokusirajući se na sinhronizaciju otkucaja srca kao meru grupne kohezije i angažovanja.

„Takođe smo napravili tako da su učesnici bili u naturalističkom okruženju; slobodno su se kretali po prostoriji i razgovarali za razliku od odgovaranja na upitnik na ekranu računara“, kaže on.

Podaci o pulsu su analizirani korišćenjem multidimenzionalne kvantifikacione analize recidiva, sofisticirane metode koja obuhvata dinamičke interakcije više pojedinaca tokom vremena.

„Zanimljivo je da kada su otkucaji srca bili usklađeniji u bilo kom komitetu, veća je verovatnoća da će postići ispravan konsenzus i doneti najbolju odluku“, kaže Plat. „Zatečen sam ovim otkrićem jer je tako jednostavan. Naša srca kucaju u taktu jedno sa drugim, kada imamo uslove koji su ispunjeni za korišćenje svih informacija koje su dostupne u grupi.“

Platt i njegov tim gledaju napred, zainteresovani za istraživanje osnovnih mehanizama koji pokreću sinhronizaciju otkucaja srca i njene šire implikacije.

Kontinuirano očitavanje mozga i srca moglo bi jednog dana omogućiti upotrebu osetljivijih fizioloških mera, kao što su varijabilnost otkucaja srca ili neuronska aktivnost, kako bi se bolje okarakterisala fiziološka dinamika povezana sa ponašanjem koje promoviše grupno vezivanje, kaže Plat.

Buduća istraživanja će možda istražiti kako se ovi fiziološki markeri mogu iskoristiti za poboljšanje performansi tima u različitim okruženjima, od poslovanja do obrazovanja.