Češće ekstremne suše dovode do značajnih gubitaka useva

Češće ekstremne suše dovode do značajnih gubitaka useva

Klimatske promene su dovele do sve ekstremnijih vremenskih pojava širom sveta. Naučnik NIBIO Pol Thorvaldsen je među mnogim naučnicima koji su učestvovali u velikom međunarodnom eksperimentu suše koji je pokrenuo Univerzitet u Mičigenu, SAD. On objašnjava da klimatske promene mogu dovesti do češćih pojava kratkotrajne ekstremne suše.

„Ranije su se kratkoročne ekstremne suše mogle dešavati svakih 100 godina. Prema nekim klimatskim scenarijima, možemo očekivati da će se dešavati svakih pet do 10 godina u budućnosti“, kaže istraživač.

Naučnici su ispitali ekosisteme u kojima dominiraju trava i žbunje – oba vitalna područja za ispašu stoke. Rezultati pokazuju da je rast biljaka smanjen za neverovatnih 60% tokom kratkotrajne ekstremne suše na travnjacima, u poređenju sa područjima sa umerenom sušom.

„Zabrinjavajuće je prisustvovati tako drastičnom smanjenju rasta biljaka u ekosistemima koji su tako ključni za proizvodnju hrane“, napominje Thorvaldsen.

Naučnici su istraživali 170 lokacija širom sveta. Rezultati su otkrili značajno smanjenje biljne proizvodnje u proučavanim ekosistemima nakon jedne godine ekstremne suše.

„Nakon samo jedne godine, rezultati su pokazali smanjenje biomase od skoro 40% u ekosistemima u kojima dominira trava. Ovo je skoro duplo više od smanjenja uočenog u ekosistemima u kojima dominira žbunje, koji su imali smanjenje od oko 20%. Ovo je prilično ozbiljno za farmere koji se oslanjaju na pašnjake za svoje životinje“, kaže Thorvaldsen.

„Čini se da je korisno imati element žbunja ili drveća na pašnjacima. Ovo utiče na mikroklimu i smanjuje radijaciju.“

Iako se ekstremna suša retko dešava istovremeno u svim ključnim poljoprivrednim regionima Norveške, naučnik veruje da bi pristup sistemima za navodnjavanje mogao postati važan za obezbeđivanje snabdevanja hranom u budućnosti.

Sprečavanje isušivanja ovih ekosistema je ključno za globalnu proizvodnju hrane, ali i za klimatske račune.

„Globalno, ekosistemi koje smo proučavali pokrivaju između 30% i 40% Zemljine površine i skladište više od 30% Zemljinog skladištenja ugljenika. Proizvodnja biljaka je jedan od ključnih faktora u ciklusu ugljenika. Kada se proizvodnja biljaka smanji, manje CO 2 se apsorbuje iz atmosfere“, objašnjava istraživač.

„Razumevanje kako biljke i ekosistemi reaguju na klimatske promene biće izuzetno važno za napredovanje.

Norveški istraživački tim bio je odgovoran za šest lokacija širom zemlje. Sve su bile pašnjačke oblasti sa obalnim vresištem kojim je dominirao vrijesak, zimzeleni patuljasti žbun. Na svakoj lokaciji, istraživači su postavili devet kaveza dimenzija 3,5 k 3,5 metara. Tri kaveza su bila otvorena kontrolna polja bez krovova. Ostalih šest kaveza su sadržavali krovove sa plastičnim pločama sa otvorima između svakog panela. U tri kaveza su plastični paneli pokrivali 60% krova, a u tri kaveza paneli su pokrivali 90% krova.

Ovi prozirni krovovi su postavljeni 80 cm iznad zemlje kako bi svetlost i vazduh dospeli do biljaka. Zbog infiltracije vlage iz okoline merena je vlažnost zemljišta pomoću merača vlage u zemljištu.

„Rezultati sa norveških obalnih visoravni su pokazali da su iznenađujuće otporni na sušu. Posle tri godine eksperimenata sa sušom, nismo mogli da otkrijemo promene u sastavu biljaka — čak ni u oblastima koje simuliraju ekstremnu sušu gde smo smanjili padavine za 90%. Mi smo takođe nisu otkrili značajno smanjenje produktivnosti“, kaže Thorvaldsen.

„Mogli smo da vidimo da su biljke pretrpele štetu od suše i da su uvele mnogo ranije u jesen. Ali kada je došlo proleće, biljke su ponovo bile jednako jake.“

Norveški projekat je produžen za dodatne tri godine, a sada istraživački tim počinje da analizira kompletan skup podataka nakon šest godina ekstremne suše.