Istraživanje zmijskog otrova ima široke implikacije za lečenje ujeda

Istraživanje zmijskog otrova ima široke implikacije za lečenje ujeda

Proučavanje načina na koji zvečarke regulišu svoj otrov daje nam važan uvid u to kako se kontrolišu njihovi geni. Takođe naglašava izazove u lečenju ugriza zmija, prema novom istraživanju u časopisu Biologija i evolucija genoma.

„Istraživanje ima široke posledice za poboljšanje globalnog tretmana ugriza zmija, sa potencijalom da utiče na milione širom sveta“, rekao je Todd Castoe, vodeći autor studije i profesor biologije na Univerzitetu Teksas u Arlingtonu.

„Kako nastaju nove osobine, kako genomski mehanizmi kontrolišu uključivanje i isključivanje gena i kako genomske promene modifikuju regulaciju gena su osnovna pitanja za razumevanje mehanizama koji kontrolišu ekspresiju gena.

Za studiju, Castoe i njegov istraživački tim – koji je uključivao naučnike sa Univerziteta Arkanzas u Faiettevilleu, Univerziteta Kolorado u Denveru i Univerziteta Sjevernog Kolorada u Greeleiu – proučavali su prerijske zvečarke iz okruga Veld, Colorado.

Prerijske zvečarke obično žive u sredini Sjedinjenih Država, od Kanade na jugu do Teksasa i od Ajdaha na istoku do Ajove. Narastu oko 35 do 45 inča u dužinu i imaju prepoznatljivu zvečku koja se koristi za upozorenje potencijalnih agresora. Zvečarke su otrovne, a njihovi ujedi mogu biti fatalni.

Tim je analizirao otrovne žlezde životinje da bi proučavao ekspresiju gena u pojedinačnim ćelijama, sa ciljem da razume kako se ti geni uključuju i isključuju pomoću složenih genomskih mehanizama koji regulišu ekspresiju gena.

„Naši nalazi pružaju nove dokaze o tome kako nastaju novi regulatorni mehanizmi gena za kontrolu vremena i veličine ekspresije gena, i kako se postojeći regulatorni mehanizmi mogu kooptirati u nove svrhe za to“, rekao je Castoe.

Da bi proširili svoja istraživanja izvan zmija, on i njegove kolege će primeniti nove statističke pristupe da generišu, testiraju i preciziraju hipoteze o tome kako funkcionišu regulatorne mreže gena – inovacije koje bi bile široko primenljive na bilo koji organizam, uključujući ljude. Stečeno znanje će unaprediti fundamentalno razumevanje kako prirodna selekcija deluje da evoluira, održava i fino podešava složene osobine.