Dejvid Kembel, bivši laboratorijski inženjer, primetio je neobične simptome dok je kucao na tastaturi, ali mali problemi nisu bili priprema za veliku promenu u njegovom životu. Tri godine pre nego što je otišao u penziju, dijagnostikovana mu je Parkinsonova bolest, što ga je motivisalo da postane volonter u istraživanjima koja se bave poboljšanjem terapija i možda čak pronalaženjem puta ka izlečenju.
U saradnji sa Centrom za neurorehabilitaciju Bostonskog univerziteta, Kembel i drugi volonteri su učestvovali u istraživanjima koja su dovela do značajnih otkrića. Jedna studija koristila je meku robotsku odeću kako bi pomogla pacijentima sa Parkinsonovom bolešću da hodaju dalje i brže, eliminišući simptom smrzavanja u hodu. Druga studija primenila je tehnologiju zasnovanu na muzici kako bi poboljšala brzinu hodanja i ukupnu pokretljivost.
Rezultati studija su obećavajući, pokazujući da ove terapije mogu značajno poboljšati svakodnevni život pacijenata sa Parkinsonovom bolešću. Robotska odeća, koja je već komercijalno dostupna, može pružiti efikasnu pomoć u hodanju, dok muzička intervencija koristi ritmičku slušnu stimulaciju kako bi poboljšala korake i ukupnu pokretljivost.
Volonteri, poput Eda Hatauera i En Grihi, koji su sami pacijenti, ističu važnost istraživanja usmerenog na praktična rešenja koja direktno poboljšavaju život. Njihov doprinos, zajedno sa drugim volonterima, omogućava istraživačima da testiraju ideje, prilagode terapije i ubrzaju put od laboratorije do kliničke primene.
Iako Parkinsonova bolest još uvek nema leka, volonteri poput Dejvida Kembela pružaju nadu i inspiraciju, pokazujući da zajedničkim naporima možemo transformisati pristup ovom neurodegenerativnom poremećaju i unaprediti kvalitet života onih koji se s njim suočavaju.
