Smrtonosni oblik ptičjeg gripa prvi put pronađen na Antarktiku

Smrtonosni oblik ptičjeg gripa prvi put pronađen na Antarktiku

Visoko patogena ptičja influenca (HPAI) potvrđena je u antarktičkom regionu nakon što su smeđi pomorci na Bird Islandu u Južnoj Džordžiji bili pozitivni na virus. Ovo su prvi identifikovani slučajevi ptičjeg gripa na Antarktiku.

Istraživači su ranije izrazili zabrinutost zbog razornog uticaja koji bi epidemija mogla imati na mnoge vrste divljih životinja na Antarktiku. Vladini i istraživački timovi u ovoj oblasti preduzimaju mere za praćenje i ograničavanje širenja bolesti, uključujući stavljanje većine poslova na rukovanje životinjama na čekanje.

Ptičiji grip, ili ptičji grip, postoji već duže vreme. Ali HPAI H5N1 se nedavno pojavio kao visoko patogeni soj, koji je postao predmet globalne zabrinutosti zbog visoke stope smrtnosti.

Potencijalno simptomatske ptice i neobjašnjivi smrti prijavljeni su Britanskoj anketi o Antarktiku (BAS), pa je osoblje na Bird Islandu prikupilo uzorke za analizu i otkriven je HPAI H5N1.

Otkako je počela trenutna epidemija H5N1 HPAI, ogroman broj morskih ptica je uginuo širom Severne i Južne Amerike, Atlantskog i Tihog okeana, kao i u južnom delu Afrike.

Brojne vrste morskih ptica, pingvina i drugih ptica žive na Antarktiku, od kojih mnoge nema nigde drugde na Zemlji. Ove ptice su često gusto naseljene i imaju ograničen prirodni imunitet na ptičji grip zbog nedostatka istorijskog izlaganja, što ih čini izuzetno ranjivim na infekciju.

Ranije ovog meseca, antarktički istraživački timovi objavili su da primenjuju dodatne mere kao što su zaštitna odeća i maske kada rade blizu morskih ptica kako bi izbegli prenošenje veoma zaraznog virusa na same divlje životinje.

Zaraženi ptičji izmet, perje i respiratorni sekreti šire ptičji grip tako da je virus mogao brzo da pređe sa ostrva ptica do ostatka antarktičkog regiona, što dovodi do široko rasprostranjenih epidemija i masovnih smrti ptica.

Iako je prvenstveno virus ptičjih domaćina, trenutna epidemija je takođe pogodila sisare u kopnenom i morskom okruženju.

Procena rizika koju je u septembru objavila Antarktička mreža za zdravlje divljih životinja pokazuje da su pomornici, galebovi, foke i morski lavovi najviše izloženi riziku od HPAI infekcije. Antarktičke morske foke (Arctocephalus gazella) na Ostrvu ptica već se suočavaju sa padom populacije zbog nedostatka hrane koji je, kako se čini, rezultat porasta temperature mora.

Povratak ptica iz njihove migracije u Južnu Ameriku, gde postoji veliki broj slučajeva HPAI, je verovatno ono što je virus preneo na Ostrvo ptica.

Velike epidemije su prijavljene i u Čileu i u Peruu otkako je HPAI stigao u Južnu Ameriku, a proširio se preko 6.000 kilometara za samo tri meseca, prateći pacifičku obalu Južne Amerike do njenog najjužnijeg vrha Ognjene zemlje.

Više od 20.000 morskih lavova i preko pola miliona morskih ptica umrlo je samo u Peruu i Čileu od posledica HPAI H5N1. Ovaj virus se nedavno proširio na atlantsku obalu Argentine, a otkriveni su slučajevi kod morskih lavova sve od Ognjene zemlje do Buenos Ajresa.

Iako vodene ptice, galebovi i obalne ptice igraju centralnu ulogu u ciklusu virusa ptičjeg gripa u divljini, čini se da se virus lako prenosi između različitih vrsta ptica. Da li je virus štetan za njih ili ne zavisi od soja virusa i vrste ptica. Zbog svoje sposobnosti da lete na velike udaljenosti – ptice selice mogu lako da prenose viruse između zemalja.

Jedan od načina na koji se virus širi je kada ptice sa farme dođu u direktan kontakt sa divljim pticama, što može dovesti do uništavanja zdravih ptica kako bi se sprečila epidemija. A infekcije kod živine su često povezane sa slučajevima koji se pojavljuju kod ljudi.

Ljudske infekcije virusima ptičijeg gripa su izuzetno neuobičajene, iako Svetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi: „U toku su studije da se identifikuju bilo kakve promene u virusu koje mogu pomoći da se virus lakše širi među sisarima, uključujući ljude.

Vlasti pažljivo prate epidemije i daju savete i ažuriranja. CDC objašnjava da je „trenutni rizik za javnost od HPAI H5N1 virusa i dalje nizak“.

Više od 898 ljudskih infekcija HPAI H5N1 zabeleženo je od 1997. godine, ponekad izazivajući teške bolesti i smrt. To ne znači da se HPAI H5N1 može širiti među nama iz ljudskog slučaja.

Virusi su složeni i, kako izveštava SZO, „trajni prenos virusa sa čoveka na čoveka iz ovih slučajeva se trenutno smatra malo verovatnim“.