Prvi put pronađeni dokazi ugljene kiseline u međuzvezdanom prostoru

Prvi put pronađeni dokazi ugljene kiseline u međuzvezdanom prostoru

Međunarodni tim astrofizičara, astronoma i hemičara pronašao je dokaze ugljene kiseline (HOCOOH) u međuzvezdanom prostoru, što je prvi put da je otkrivena u takvom okruženju. U svom radu objavljenom u The Astrophisical Journal, grupa opisuje svoje otkriće, gde je pronađeno i šta bi moglo značiti za istraživanje porekla života.

Prethodna istraživanja dovela su do otkrića sirćetne i mravlje kiseline u međuzvezdanom prostoru ; obe su karboksilne kiseline, kao i ugljena kiselina. Veruje se da su sva tri građevni blokovi života. Njihovo pronalaženje na tako udaljenim mestima daje verodostojnost teorijama koje sugerišu da su dopremljeni na Zemlju preko kometa ili meteorita. U ovom novom naporu, istraživači su proučavali molekularni oblak G+0,693-0,027 u blizini centra Mlečnog puta kada su pronašli dokaze o HOCOOH.

Karboksilne kiseline imaju atom ugljenika i dvostruko su vezane za atom kiseonika. Oni su takođe jednostruko vezani za hidroksilnu grupu. Ugljena kiselina se formira ovde na Zemlji kada se CO 2 meša i rastvara u vodi. Proizvodi kiseli efekat u bezalkoholnim pićima. Takođe je odgovoran za povećanje kiselosti okeana zbog povećane količine atmosferskog CO 2.

Istraživački tim primećuje da je ugljena kiselina primećena na nekoliko Jupiterovih meseca, na kometama i na Merkuru i Marsu – ali ovo je prvi put da je otkrivena u međuzvezdanom prostoru. Oni takođe primećuju da prisustvo ugljene kiseline u međuzvezdanom molekularnom oblaku ukazuje na visok stepen složenosti međuzvezdanog medijuma, što znači da može da sadrži i jedinjenja povezana sa aminokiselinama. To, sugerišu oni, ukazuje da je nastavak traženja drugih kiselina, kao što su glikolna, cijanosirćetna, propanoična ili glicin, vredna potraga.

Takođe su pronašli gornju granicu za obilje HOCOOH u odnosu na dvoatomski vodonik u molekularnom oblaku, što sugeriše nagoveštaje mogućnosti da ugljena kiselina može biti u izobilju u međuzvezdanom prostoru. Oni napominju da je jedan od razloga zašto ugljena kiselina do sada nije primećena u međuzvezdanom prostoru, uprkos njenom očiglednom obilju, to što se ne može detektovati radioastronomskim posmatranjima.