Kako klimatske promene podstiču ekstremnu toplotu

Kako klimatske promene podstiču ekstremnu toplotu

Toplotni talasi širom Azije i šire već su oborili rekorde ove godine, dok će dolazak klimatskog fenomena El Nino značiti još ekstremnije temperature.

Ovde AFP razmatra kako klimatske promene stvaraju ekstremnu toplotu, kako naučnici procenjuju toplotne talase i rizike po ljudsko zdravlje:

Ekstremna toplota se definiše iz osnovne linije prosečne temperature na bilo kojoj lokaciji, koja se uveliko razlikuje širom sveta.

Dakle, temperatura od 25 stepeni Celzijusa bi mogla biti rekordna u delovima Kanade u proleće, ali bi mogla biti ispod proseka za isti period na Bliskom istoku.

„Gasovi sa efektom staklene bašte koji zadržavaju toplotu su u korenu problema“, rekao je Martin Džaker, predavač na Centru za istraživanje klimatskih promena Univerziteta Novog Južnog Velsa.

Gasovi poput ugljen-dioksida, metana i azot-oksida igraju ključnu ulogu u sprečavanju odbijanja ili gubitka toplote iz naše atmosfere.

Kada je ovaj proces izbalansiran, održava planetu na temperaturi pogodnoj za život.

Ali neodrživo povećanje količine gasova staklene bašte u atmosferi znači da se više toplote zadržava, stvarajući ukupni efekat globalnog zagrevanja i druge klimatske anomalije.

Na primer, zagrevanje vazduha zadržava više vlage, što proizvodi jače i češće oluje.

Sve u svemu, klimatske promene jačaju trajanje, intenzitet i geografski domet toplotnih talasa, kažu naučnici.

Problem se na nekim mestima pogoršava načinom na koji se grade gradovi – takozvani efekat toplotnog ostrva, gde su urbani konglomerati topliji od okolnih ruralnih područja.

To se dešava zato što gradovi sa premalo zelenila i previše betona, asfalta i drugih građevinskih materijala upijaju toplotu i često nude nedovoljno hlada.

Upotreba rashladnih tehnologija kao što su klima uređaji stvara sve veću potražnju za energijom, uključujući fosilna goriva koja pre svega stoje iza klimatske krize.

Da bi odredili ulogu klimatskih promena u bilo kom datom događaju, stručnjaci koriste tehniku koja se zove nauka o atribuciji.

Oni simuliraju svet sa i bez klimatskih promena, koristeći istorijska i novija merenja ili kompjuterske modele.

Poređenje ova dva onda „daje nam meru koliko je verovatnije da je određeni ekstrem pod klimatskim promenama“, rekao je Jucker za AFP.

Organizacija Carbon Brief prikupila je nalaze za preko 500 događaja, od kojih je većina pokazala da su pogoršani ili verovatniji zbog klimatskih promena.

Utvrđeno je da samo nekoliko, uključujući neke poplave, suše i ekstremne hladnoće, nemaju jasnu vezu sa ljudskim aktivnostima, dok su u drugim slučajevima stručnjaci smatrali da su dokazi neuverljivi.

„Svaki toplotni talas na svetu je sada jači i veća je verovatnoća da će se desiti zbog klimatskih promena izazvanih ljudima“, kaže Friderike Oto, naučnica sa Imperijal koledža u Londonu i pionir metodologije atribucije.

Izloženost temperaturama višim od normalnih stvara zdravstvene probleme u rasponu od toplotnog udara i dehidracije do kardiovaskularnog stresa.

Oni sa već postojećim srčanim oboljenjima su posebno ranjivi, jer je odgovor tela na toplotu da pumpa više krvi u kožu kako bi se pomoglo pri hlađenju.

Rizik je takođe neravnomerno raspoređen, pri čemu su starije osobe i bolesnici ranjiviji, a oni koji rade na otvorenom ili žive na mestima bez klima uređaja češće trpe.

Najsmrtonosnija toplota kombinuje visoke temperature sa visokom vlažnošću — vlažan vazduh podriva sposobnost tela da se ohladi znojenjem.

U maju je studija upozorila da će petina svetske populacije biti izložena ekstremnoj i potencijalno opasnoj po život toploti do kraja veka na našem trenutnom klimatskom putu.

„Za svakih 0,1C zagrevanja iznad sadašnjih nivoa, još oko 140 miliona ljudi biće izloženo opasnoj toploti“, upozorava se u studiji objavljenoj u Nature Sustainabiliti.