Ishodi srčanog udara su daleko gori za one sa COVID-19, pokazuje nova studija

Ishodi srčanog udara su daleko gori za one sa COVID-19, pokazuje nova studija

Novo istraživanje Instituta za srce Smit na Cedars-Sinai pokazuje da su pacijenti koji su otišli ​​u bolnicu sa srčanim udarom i istovremeno bili bolesni od COVID-19 imali tri puta veću šansu da umru od pacijenata koji su doživjeli srčani udar bez infekcije COVID-19.

Studija – objavljena u Current Problems in Cardiologi – takođe je otkrila da su crnci, hispanoamerikanci, azijski i pacifički ostrvljani koji su imali i COVID-19 i akutni infarkt miokarda (AMI, medicinski izraz za srčani udar) – prošli gore od njihovih beli pandani.

„Pandemija COVID-19 imala je značajan uticaj na pacijente sa srčanim udarom i poremetila optimalnu negu što je dovelo do kašnjenja i promena u tradicionalnim pristupima lečenja koji često spasavaju život“, rekla je Martha Gulati, MD, direktorka preventivne kardiologije u Institutu za srce Smit i viši autor studije. „Najvažnije, otkrili smo značajne rasne disparitete u lečenju AMI kod pacijenata sa istovremenim COVID-19, pri čemu su pacijenti crne, latinoameričke, azijske i pacifičke ostrvljane primali niže stope lečenja u poređenju sa belim pacijentima.

Gulati, predsedavajuća za žensku kardiovaskularnu medicinu i istraživanje Anite Dan Fridman i pomoćnica direktora Centra za srce žena Barbra Strejsend, rekla je da ovi nalazi ukazuju na hitnu potrebu za rešavanjem dispariteta i poboljšanjem pristupa nezi.

Kako objašnjavaju istražitelji, pandemija COVID-19 stavila je u centar pažnje nedostatke u kardiovaskularnoj nezi koji su već postojali na osnovu rase i etničke pripadnosti. Rješavanje ovih dispariteta u zdravstvenoj zaštiti hitno zahtijeva višestruki pristup.

„Iako ova studija pruža vredan uvid, ona je jedan deo slagalice“, rekla je Christine M. Albert, MD, MPH, predsednica Odeljenja za kardiologiju u Institutu za srce Smit. „Rešavanje dispariteta u zdravstvenoj zaštiti, posebno tokom globalne pandemije, zahteva usaglašene napore svih zainteresovanih strana, uključujući kreatore politike, pružaoce zdravstvenih usluga i zajednicu u celini.

Redakcija Cedars-Sinai je sastala sa Gulatijem da sazna kako su nalazi ove istraživačke studije podstakli ideje o rešavanju dispariteta u zdravstvenoj zaštiti i poboljšanju pristupa nezi.

Gulati: Postoje četiri glavna načina za rešavanje ovih dispariteta, koji uključuju poboljšanje pristupa; pružanje kulturno osetljive nege; bavljenje društvenim determinantama zdravlja; i promene politike.

Gulati: Moramo da povećamo pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti u zajednicama i zajednicama kojima se nedovoljno pruža usluga. To bi moglo uključivati uspostavljanje više medicinskih kancelarija u ovim oblastima, poboljšanje transporta do zdravstvenih ustanova i poboljšanje sposobnosti telezdravstva.

Gulati: Prvo moramo da obezbedimo da zdravstveni radnici budu obučeni za pružanje kulturološki osetljive nege. Ovo uključuje razumevanje i poštovanje kulturnih razlika, rešavanje jezičkih barijera i aktivnu borbu protiv predrasuda i stereotipa.

Gulati: Moramo se pozabaviti društvenim determinantama zdravlja koje doprinose ovim disparitetima. Ovo uključuje napore da se smanji siromaštvo, unapredi obrazovanje i obezbedi siguran i siguran smeštaj.

Gulati: Sprovođenje promena politike za smanjenje sistemske pristrasnosti i rasizma u sistemu zdravstvene zaštite moglo bi da uključi promene u načinu finansiranja zdravstvene zaštite. Ovo može uključivati procenu mera kvaliteta, nagrađivanje kvalitetne nege i bolje identifikovanje načina na koji se resursi raspoređuju.

Dodatni istraživači Cedars-Sinai uključuju Amer Muhiieddeen, MD, i Susan Cheng, MD, MPH.