Nove mape prikazuju naš afektivni odnos sa lokalnom sredinom

Nove mape prikazuju naš afektivni odnos sa lokalnom sredinom

Istraživači EPFL-a proučavali su Vernije, grad u kantonu Ženeva, kao pilot lokaciju za interaktivnu mapu koja istražuje naš odnos sa izgrađenim i prirodnim okruženjem.

„Vernije je čudno mesto. Prođete pored rezervoara za skladištenje nafte, Ikee i aerodroma — i onda odjednom prođete pored krava, Rone i malih čamaca.“ Tako jedan stanovnik opisuje šta vidi na svom svakodnevnom putu pešice. On i još 18 stanovnika učestvovali su u studiji koju su vodili Atelier de la Conception de l’Espace (ALICE) i istraživačka grupa GEOME u okviru Laboratorije za biološku geohemiju (LGB)—oboje deo EPFL-ove škole za arhitekturu, građevinarstvo i inženjerstvo zaštite životne sredine (ENAC).

Lucia Jalon Oiarzun, Emmanuelle Agustoni, Aurele Pulfer i Marco Vieira Ruas razvili su interaktivnu mapu otvorenog pristupa (dostupnu samo na francuskom) koja uključuje afektivne aspekte i geografske analize.

Standardne topografske karte pokazuju kako doći od tačke A do tačke B. Ali ono što ne pokazuju je kako na nas utiče putovanje, kako doživljavamo okruženje duž rute i kako sve to utiče na naše izbore putovanja na posao i naše fizičkog i mentalnog zdravlja. Istraživači ENAC-a želeli su da ispitaju odnos između našeg okruženja i naših izbora za aktivnu mobilnost, kako bi stvorili nove okvire za planiranje zdravijih i otpornijih gradova.

„Naše istraživanje je zasnovano na afektivnim i otelotvorenim aspektima. Pretvorili smo koncept mape u proživljeno iskustvo datog prostora, pružajući nove načine za razumevanje nevidljivih faktora koji utiču na naše ponašanje“, kaže Agustoni, arhitekta u kompaniji ALICE.

Studija je posebno fokusirana na Vernier, drugi najveći grad u kantonu nakon Ženeve. Graniči se sa Ronom i nalazi se na raskrsnici nacionalnih transportnih ruta, Vernije nudi upečatljive kontraste među naseljima koja su heterogena i nepovezana.

Istraživači su zamolili 19 volontera svih starosnih grupa da opišu rutu kojom svakodnevno idu da bi obavili zadatke, otišli ​​u šetnju ili ostavili svoju decu u vrtić. Zatim je istraživač – GPS i audio snimač u ruci – pratio svakog učesnika u šetnji od jednog do tri sata duž njihove rute, prikupljajući njihove priče i snimajući putanju. „Pitali smo ih o njihovim navikama u kretanju dok su bili uronjeni u svoje svakodnevno okruženje“, kaže Agustoni.

Informacije prikupljene tokom ovih šetnji korišćene su za razvoj četiri sloja interaktivnih filtera za novu vrstu mape. Prvi sloj pokazuje rutu; drugi pokazuje pogled sa staze; treći prikazuje isečke priča na tačnim mestima gde su ispričane; a četvrta pokazuje značajna mesta koja je učesnik usput ukazivao.

„Četvrti sloj je veoma interesantan, jer stvara alternativnu geografiju Vernijea — onu u kojoj učesnik zapravo živi“, kaže Agustoni. Takođe pruža uvid kroz sva mesta koja on ili ona nisu spomenuli.“

Pulfer dodaje: „Naša mapa nam daje mnogo detaljnije razumevanje životne sredine i stvara prostorne referentne tačke koje se razlikuju od konvencionalnih mapa, zbog kojih lokalna naselja često izgledaju homogena.

Druga mapa, Atlas des Paisages de Mobilite („Atlas praksi putovanja na posao“), koristi različite filtere da pruži još jedno, šire razumevanje o tome kako se stanovnici Vernijea kreću. Informisan na osnovu postojećih geografskih podataka, Atlas prikazuje navike pešaka u regionu i njihov međusobni odnos, na osnovu prostorne analize i rezultata otvorene onlajn ankete koja je dala više od 300 odgovora. Gledaoci Atlasa mogu da vide različite elemente koji podstiču ili ometaju aktivan transport, kao što je kraj trotoara, opasna raskrsnica ili zelene površine.

„Možemo da posmatramo kako ovi faktori utiču na percepciju stanovnika o njihovom okruženju zajedno sa efektom koji ovo ima na njihovo svakodnevno blagostanje“, kaže Vieira Ruas.

Takve interaktivne mape pružaju holističkiji pogled na dati region. „Manje normativan, standardizovan pogled na grad može pomoći urbanistima da bolje razumeju obrazloženje i potrebe lokalnih stanovnika“, kaže Agustoni. „Oni mogu razmotriti kako stanovnici zaista doživljavaju svoje okruženje i stvaraju mogućnosti za kolektivno razmišljanje.“

Pristup istraživača je jednako vredan za stanovnike koliko i za gradske zvaničnike i urbaniste. „To je svedočanstvo o tome koliko stanovnici blisko poznaju svoje okruženje i kako stanovnici mogu da igraju ulogu u tranziciji grada ka održivosti. Istraživači, gradski zvaničnici i kreatori politike treba da ih slušaju“, kaže Vieira Ruas.