Novi eksperiment objašnjava zašto smo razvili kovrdžavu kosu

Novi eksperiment objašnjava zašto smo razvili kovrdžavu kosu

Drugim primatima ljudi moraju izgledati izuzetno čudno. Mi smo jedina vrsta sa opštim nedostatkom dlaka, a ipak iz nekog razloga imamo čitavu gomilu dlaka koje niču iz nasumičnih tačaka na našem telu, poput vrha naših glava.

Naučnici još uvek ne razumeju zašto je to tako, ali novi dokazi podržavaju teoriju da je naša kosa na glavi evoluirala da bi nam pomogla da ostanemo hladni.

Ovaj ugrađeni štitnik od sunca može izgledati kao očigledna prednost za velikodušnu krpu, ali nauci su potrebni čvrsti podaci. Kada je termalna lutka dobila periku od ljudske kose da je nosi u komori sa kontrolisanom klimom, istraživači su otkrili da lutka nije upijala toliko toplote kao kada je bila ćelava.

Istraživači su testirali više različitih tipova perika na lutki, uključujući i one sa ravnom kosom, labavim uvojcima i čvrstim uvojcima.

Na kraju, sve perike su se ponašale na sličan način kada su bile pod vrelim svetlima lampi, ali čvrsto uvijena kosa bila je najbolja u održavanju lutke hladnom od ‘solarnog’ zračenja iznad.

Rezultati, koji tek treba da budu recenzirani, ali su javno dostupni na serveru pre objavljivanja bioRxiv, sugerišu da bilo koja vrsta barijere na vrhu glave smanjuje dobijanje toplote od Sunca i, zauzvrat, potrebu za znojenjem.

Nalazi sugerišu da je kosa na skalpu evoluirala kao odgovor na uspravno držanje naše vrste i naš sve veći mozak.

„Pojava (ili zadržavanje) dlake na glavi možda je stvorila optimalnu ravnotežu između maksimiziranja gubitka toplote na velikoj površini tela i minimiziranja dobijanja sunčeve toplote na maloj površini kože glave, direktno iznad mozga“, pišu istraživači.

„Čvrsto uvijena kosa može obezbediti dodatno smanjenje priliva toplote iznad kapaciteta tipično ravne dlake sisara.“

Čvrsto uvijena kosa je osobina koja nije viđena ni kod jednog drugog divljeg sisara. Jasno je da postoji nešto u ljudskom iskustvu što daje prednost ovoj vrsti pokrivanja kože glave.

Već godinama, naučnici pretpostavljaju da je kosa na glavi, posebno kovrdžava kosa, evoluirala kao termoregulacioni odgovor. Ali eksperimenti iz 1988. otkrili su da se ćelavi muškarci znoje dva do tri puta više od muškaraca sa kosom na glavi. U početku se ovo koristilo da se tvrdi da je glavama bez dlake bolje da drže glavu hladnom.

Međutim, novija studija iz 2010. godine otkrila je da ćelave glave jednostavno apsorbuju više toplote, što zahteva više znoja.

Trenutni eksperimenti su prvi koji istražuju kako kosa na skalpu utiče na opšte toplotno opterećenje osobe, a ne samo na reakciju tela na znojenje.

„Naši nalazi potvrđuju da, bez obzira na teksturu, kosa deluje kao barijera koja smanjuje gubitak toplote iz tela (u ovom slučaju, kože glave) u okolinu“, pišu istraživači.

Čvrsto uvijena kosa, međutim, ne leži ravno, što znači da omogućava koži glave da bolje ‘diše’, a istovremeno je štiti od sunca.

Kako se kovrdžavost perike povećava, eksperimentatori su otkrili da bi bilo potrebno manje isparavanja znoja da bi se odbacila toplota sa vlasišta, čime se štedi voda i energija.

Lutka u komori sa kontrolisanom klimom, naravno, nije sasvim realna. Dalja istraživanja bi trebalo da se urade napolju sa ljudskim učesnicima kako bi se videlo kako je kosa na skalpu mogla evoluirati da funkcioniše u prirodnijem okruženju.

U hipotetičkom smislu, međutim, nalazi trenutnog eksperimenta daju verodostojnost ideji da je ljudska kosa evoluirala kako bi se prilagodila dvonožnom načinu života, posebno u toplim i sušnim regionima gde je voda za piće bila oskudna.

U ovom okruženju, stručnjaci smatraju da je kovrdžava kosa možda omogućila našim precima mogućnost da učestvuju u dužoj, „napornoj fizičkoj aktivnosti pre nego što im zatreba piće sveže vode“.

Možda kovrčava glava pri visokoj vlažnosti ipak nije tako prokletstvo.