Slavoljub Simić, dispečer i otpravnik vozova, već 38 godina radi na železnici u Jagodini. Od januara, njegova plata je manja od očekivane, što ga čini nezadovoljnim. „To je normalno problem svakom ko radi i očekuje neko primanje, i na kraju ne dobije ono za šta radi,” kaže Simić.
Početkom godine izmenjen je kolektivni ugovor, a cena jednog sata rada sada iznosi 323 dinara, što je ispod minimalne cene koju je odredila Vlada. Ova promena utiče na oko devet i po hiljada zaposlenih u četiri železnička preduzeća. Sindikati su najavljivali štrajk, ali su odustali i potpisali aneks ugovora.
Mario Reljanović, viši naučni saradnik na Institutu za radno pravo, ističe da cena sata ne bi smela biti niža od one propisane na republičkom nivou. On objašnjava da kolektivni ugovor može utvrditi novu minimalnu cenu, ali samo ako je ona jednaka ili viša od one koju postavlja Socijalno-ekonomski savet ili Vlada.
Predsednik Saveza sindikata železničara Srbije, Radomir Popović, smatra da su dogovoreni uslovi najbolji mogući u trenutku. Saša Jocić iz Regionalnog granskog sindikata izražava neslaganje sa kolektivnim ugovorom, ali je bio preglasan od strane kolega.
Sindikati su podlegli političkom pritisku, smatra Dragan Ranđelović iz Sindikata železničara Srbije. On naglašava da su radnici ponovo u nepovoljnom položaju i da će se suočiti sa pravnim izazovima zbog nižih plata.
Advokat Dejan Živanović upozorava da radnici nemaju šanse na sudu jer su im plate, iako niže od minimalca, ipak u skladu sa zakonom. On objašnjava da železnička preduzeća imaju koeficijent koji im omogućava da izračunaju zaradu iznad minimalne.
