U pismu se naglašava da institucije kontrolišu same sebe, što dovodi do netransparentnosti unutrašnjih kontrola. Porodice smatraju da se ponavljanjem istih obrazaca više ne radi o pojedinačnim slučajevima, već o sistemskom problemu. U trenucima životne ugroženosti, građani ne mogu da računaju na pomoć, a nakon smrti na istinu.
Potpisnici zahtevaju poništavanje svih stručnih nadzora sprovedenih bez učešća porodica. Takođe, traže obavezno uključivanje srodnika u postupke kontrole. Zabrana donošenja zaključaka isključivo na osnovu izjava lica čiji se rad proverava je takođe jedan od zahteva.
Porodice su se zapitale koliko je osoba u poslednjih pet godina odgovaralo za smrtne ishode povezane sa propustima hitnih službi. Ova pitanja ukazuju na ozbiljnost situacije i potrebu za reformama.
„Mi više ne tražimo saopštenja i floskule“, ističu potpisnici. Oni žele sistem u kojem pravo na život neće biti samo formalno zapisano, već stvarna vrednost koju institucije štite svojim postupanjem.
Među potpisnicima su Dejan Zejnula, Marija Rakić, Karolina Bubanj i mnogi drugi, koji se bore za promene u sistemu zdravstvene zaštite.
