Džamonja Ignjatović smatra da su 3. i 4. maj postale opomena društvu da se preduzmu ozbiljne mere prevencije. Nažalost, trenutna situacija pokazuje suprotno, jer se događaji koji retraumatizuju javnost i dalje dešavaju. Ona naglašava potrebu za aktivnim delovanjem građana i pojedinaca u ovakvim situacijama.
Profesorka ukazuje na to da tragedije nemaju samo jedan uzrok, već su rezultat niza faktora, uključujući pojedinca, porodicu i društvo. Takođe, dostupnost oružja igra značajnu ulogu u ovim događajima. Bez podrške sistema, teško je baviti se uzrocima tragedija.
Sistem treba da omogući pristup potrebnim resursima, kao što su dokumentacija i istraga. Organizovana pomoć za mentalno zdravlje zahteva uslove koje mora obezbediti država. Ona je najodgovornija za organizaciju i neposredno pružanje pomoći.
Džamonja Ignjatović kritikuje državne reakcije koje su često ad hoc i fokusirane na kratkoročne mere. Predaja oružja je jedan od primera takvih mera, ali ona naglašava da oružje može biti prisutno bez upotrebe. Država mora da preduzme obuhvatne i dugoročne mere na svim nivoima.
Profesorka takođe ističe da manjak sposobnosti i volje delimično utiče na reakciju države. Potrebna je sveobuhvatna strategija koja se ne može svesti na kratkoročne timove. Dugoročno i sistematsko delovanje je ključno za prevenciju.
Pravosuđe, u saradnji sa službama za mentalno zdravlje i socijalnu zaštitu, može da stvori institucije za prevenciju i rehabilitaciju mladih. Na pitanje o javnosti i maloletnom K.K., profesorka naglašava da je važno informisati javnost o procedurama u ovakvim slučajevima.
Na kraju, podsećamo da se danas obeležava tri godine od masovnog ubistva u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, gde je 13-godišnji K.K. ubio devet svojih školskih drugova i čuvara, a ranio šest osoba.
