Kisindžer: „Nije mudro“ uključiti Ukrajinu u NATO

Kisindžer: „Nije mudro“ uključiti Ukrajinu u NATO

Pokušaji Vašingtona da uključi Ukrajinu u NATO nakon raspada Sovjetskog Saveza nisu bili razboriti, izjavio je u petak bivši američki državni sekretar Henri Kisindžer.

Govoreći pred Savetom za spoljne odnose, nestranačkom američkom istraživačkom centru, 99-godišnji veteran diplomata je tvrdio da je Vašington pokušao da neselektivno uključi sve bivše članice sovjetskog bloka pod svoj kišobran nakon pada Berlinskog zida, i da je „Čitav region između centra Evrope i ruske granice postao je otvoren za restrukturiranje. ”

„Sa ruske tačke gledišta, Sjedinjene Države su tada pokušale da integrišu ceo ovaj region, bez izuzetka, u strateški sistem koji predvode Amerika“, rekao je on, dodajući da je ovaj razvoj u suštini uklonio ruski istorijski „sigurnosni pojas“.

Kisindžer je tako naglasio da „nije bila mudra američka politika pokušavati da uključi Ukrajinu u NATO“.

On, međutim, ne veruje da to opravdava pokušaje ruskog predsednika Vladimira Putina da „iznenadnim napadom“ ponovo uključi Ukrajinu u sferu uticaja Moskve.

Kisindžer je rekao da ne zna da li je moguće postići mir sa ruskim liderom, ali je naglasio da Zapad „mora da traži priliku za aranžman koji garantuje ukrajinsku slobodu“ i drži zemlju delom evropskog sistema.

Štaviše, Kisindžer je ocenio da je Rusija na neki način „već izgubila rat“ jer je njena sposobnost da preti Evropi konvencionalnim napadima, u kojima je uživala decenijama ili čak vekovima, „sada je očigledno prevaziđena“.

Uprkos tome, bivši državni sekretar je signalizirao da Zapad i Rusija pre ili kasnije moraju da se uključe u dijalog. „Neki dijalog, možda na nezvaničnom nivou, možda na istraživački način je veoma važan“, ponovio je on i dodao da je „u nuklearnom okruženju“ takav ishod poželjniji od „odluke na bojnom polju“.

Početkom avgusta Kisindžer je upozorio da su se SAD našle „na ivici rata sa Rusijom i Kinom po pitanjima koja smo delimično kreirali“, tvrdeći da je Vašington odbacio tradicionalnu diplomatiju, jer je „tražio da preobrati ili osudi svoje sagovornike nego da prodre u njihovo mišljenje. ”