Borba protiv opasnosti od klizišta u Kaliforniji

Borba protiv opasnosti od klizišta u Kaliforniji

Nemilosrdne oluje iz niza atmosferskih reka zasitile su strme planine i ćelave padine brda oštećene šumskim požarima duž većeg dela duge obale Kalifornije, uzrokujući stotine klizišta ovog meseca.

Do sada su krhotine uglavnom blokirale puteve i autoputeve i nisu naškodile zajednicama kao 2018. kada su klizišta protutnjala kroz Montesito, ubivši 23 osobe i zbrisavši 130 domova.

Ali predviđa se još kiše, što povećava opasnost.

Stručnjaci kažu da je Kalifornija naučila važne lekcije iz tragedije u Montesitu i da ima više alata za preciziranje žarišta i više bazena i mreža da uhvati krhotine koje padaju pre nego što udare u kuće. Nedavne oluje stavljaju te napore na kušnju jer klimatske promene izazivaju pogoršanje vremena.

Kalifornija ima relativno mlade planine sa geološkog stanovišta, što znači da je veći deo njenog strmog terena još uvek u pokretu i prekriven labavim stenama i zemljom koje se lako može odvojiti, posebno kada je tlo vlažno, prema geolozima.

Skoro cela država je od Božića primila ukupan broj padavina od 400% do 600% iznad proseka, a neke oblasti su dobile čak 30 inča padavina, što je izazvalo ogromne poplave. Od kraja decembra u teškim vremenskim uslovima poginulo je najmanje 19 ljudi.

Od novogodišnje noći, tim za mapiranje klizišta Odeljenja za zaštitu Kalifornije dokumentovao je više od 300 klizišta.

Dugotrajna suša u državi je pogoršala stvari.

Dan Šugar, vanredni profesor geonauke na Univerzitetu u Kalgariju, rekao je da suša može imati kontraintuitivan efekat u kombinaciji sa neverovatnim padavinama koje je Kalifornija videla poslednjih dana.

„Pomislili biste ako je zemlja suva, trebalo bi da može da apsorbuje mnogo vode, ali kada zemlja postane suviše suva, propusnost zemlje se zapravo smanjuje“, rekao je on. Kako voda otiče sa očvrslog tla, krećući se nadole i sakupljajući energiju, može početi da nosi tlo i ostatke, rekao je on.

Uz to, šumski požari su ostavili na nekim obroncima malo ili nimalo vegetacije koja bi držala tlo na mestu.

Najugroženija područja su brda koja su gorjela u protekle dvije do tri godine sa zajednicama ispod njih, rekao je Džeremi Lankaster, koji vodi tim za geološku mapu i mapiranje klizišta Kalifornijskog Odeljenja za zaštitu.

To uključuje područja koja su nedavno izgorela u okruzima Napa, Mariposa i Monterej, rekao je on.

U 2018, smrtonosna klizišta u Montesitu dogodila su se oko mesec dana nakon što je jedan od najvećih požara u istoriji Kalifornije probio istu oblast, sagorevši 280.000 hektara.

Montesito je stisnut između planina Santa Inez i obale Pacifika. Na petu godišnjicu te tragedije, celoj zajednici je naređeno da se evakuiše 9. januara pošto su kiše udarile po tom području, a ruševine blokirale puteve.

Lankaster je upozorio da će opasnost od klizišta ostati dugo nakon što kiše nestanu, jer voda prodire 50 do 100 stopa u tlo, ističući stvari.

„Mogu se pojaviti nedeljama kasnije, ako ne i mesecima“, rekao je on.

Lankaster je rekao da je Kalifornija dramatično povećala svoje napore da identifikuje žarišta od klizišta u Montecitu. Njegovo odeljenje stalno ažurira svoju mapu kako bi lokalne zajednice bile svesne i mogle da donose odluke, uključujući i da li da evakuišu celu zajednicu.

Država takođe radi na sistemu za bolje određivanje količine kiše koja bi mogla da izazove klizište.

Marten Geertsema, koji proučava prirodne opasnosti i analizu terena na Univerzitetu Severne Britanske Kolumbije, rekao je da agencije koriste različite alate za merenje verovatnoće odrona u datoj oblasti, uključujući mape terena i lidar – impulsno svetlo od lasera ​​da prodre u lišće do vidi zemlju. Tada mogu da prate rana upozorenja, kao što su promene tokom vremena na fotografijama snimljenim iz vazduha ili sa satelita, ili u podacima sa GPS stanica za praćenje, merača nagiba i drugih instrumenata na licu mesta.

Jedan od najboljih načina za upravljanje klizištima su bazeni za otpatke — jame isklesane iz pejzaža da bi se uhvatio materijal koji teče nizbrdo.

Ali baseni, koji mogu zahtevati mnogo zemlje, takođe mogu da poremete prirodni ekosistem i dovedu do toga da plaže treba da se dopune prikupljanjem sedimenta koji teče iz kanjona, kažu stručnjaci.

I skupi su, rekao je Daglas Džerolmak, profesor nauke o životnoj sredini i mašinstva na Univerzitetu u Pensilvaniji. A ako se stari ostaci ne uklone, oni mogu biti preplavljeni novim klizištima ili blatom.

Neki možda takođe nisu dovoljno veliki da se nose sa budućim padovima pogoršanim klimatskim promenama, rekao je Jerolmack.

Nakon što su klizišta 2018. pogodila Montesito, Los Anđeles Tajms je izvestio da su bazeni za otpatke iznad zajednice bili premali i da nisu dovoljno ispražnjeni.

Tragedija je podstakla zajednicu, koja je prikupila milione za rešavanje problema, rekao je Patrick McElroi, penzionisani vatrogasni šef Santa Barbare koji je osnovao neprofitnu organizaciju Projekat za otporne zajednice.

Organizacija je angažovala inženjersku kompaniju da mapira kanjone i postavila mreže za otpad. Rekao je da su ih nedavne oluje stavile na iskušenje: jedna mreža od 25 stopa bila je ispunjena skoro do kraja.

MekElroj je rekao da ga još uvek proganjaju sećanja iz 2018. godine, ali da se oseća bolje, znajući da bi zajednica sada mogla biti bezbednija.

„Još nisam prošao. Ali da se probudim, znate, pre neki dan i da ne vidim povređenih i poginulih. Samo ne mogu da vam kažem koliko sam impresioniran“, rekao je on o mrežama.

Najbolje rešenje za oblast Montesita i Santa Barbare je da imaju i mreže i bazene za otpatke, kaže Lari Gurola, inženjerski geolog kojeg je ova organizacija angažovala.

Ali ništa nije jeftino. Okrug Santa Barbara je potrošio 20 miliona dolara na novi bazen nakon 2018. godine, dok je MekElrojeva organizacija potrošila blizu 2 miliona dolara na postavljanje mreža, što uključuje osiguranje od odgovornosti i druge naknade. Za mreže imaju petogodišnju dozvolu, koja će biti uklonjena ako se ne obnovi.

Gurola je rekao da je alternativa skuplja. Zbog nedavnih oluja, više od polovine od 58 okruga Kalifornije proglašeno je za područja katastrofe, a popravka štete može koštati više od milijardu dolara.

„Najvažnije je da ove stvari štite zajednicu i spasavaju živote“, rekao je on.