Život na većim nadmorskim visinama u Indiji povezan je sa povećanim rizikom od zaostajanja u razvoju u detinjstvu

Život na većim nadmorskim visinama u Indiji povezan je sa povećanim rizikom od zaostajanja u razvoju u detinjstvu

Život na većim nadmorskim visinama u Indiji povezan je sa povećanim rizikom od zaostajanja u rastu, pri čemu deca koja žive u domovima na 2.000 metara ili više iznad nivoa mora su 40% više u opasnosti od onih koji žive 1.000 metara ispod, pokazalo je istraživanje objavljeno u BMJ Nutrition Prevention & Health.

Čini se da su deca koja žive u ruralnim područjima najugroženija, što je navelo istraživače da se zalažu za davanje prioriteta programima ishrane u brdskim i planinskim predelima zemlje.

Uprkos raznim inicijativama, zaostajanje u razvoju u detinjstvu, uzrokovano hroničnom neuhranjenošću, ostaje glavni izazov za javno zdravlje u Indiji, koji pogađa više od trećine petogodišnjaka, primećuju istraživači.

Dok istraživanja iz drugih zemalja ukazuju na vezu između stambene nadmorske visine i zaostajanja u razvoju, nije jasno da li bi to moglo biti primenljivo i u Indiji, gde značajan broj ljudi živi na više od 2.500 metara nadmorske visine.

Da bi ovo dalje istražili, istraživači su se oslanjali na podatke iz Nacionalnog istraživanja zdravlja porodice (NFHS-4), nacionalno reprezentativnog istraživanja domaćinstava Indije. U analizu je uključeno oko 167.555 dece mlađe od 5 godina iz cele zemlje. GPS podaci su korišćeni za kategorizaciju nivoa nadmorske visine, dok je standard Svetske zdravstvene organizacije (SZO) korišćen za definisanje zaostajanja u razvoju.

Većina (98%; 164.874) dece živela je na manje od 1.000 m nadmorske visine; 1,4% (2.346) živelo je između 1.000 i 1.999 m nadmorske visine; a 0,2% (335) živelo je na ili iznad 2.000m. Sedam od 10 je živelo u ruralnim područjima.

Ukupna prevalencija zaostajanja u razvoju među ovom decom bila je 36%, sa većom prevalencijom među decom uzrasta od 18 do 59 meseci (41%) nego među decom mlađom od 18 meseci (27%).

Zaostajanje u razvoju je bilo češće kod dece trećeg ili višeg reda rođenja (44%) nego kod prvorođenih (30%). Stope zaostajanja u razvoju bile su čak i veće među decom koja su bila mala ili veoma mala (45%) pri rođenju.

Obrazovanje majki se pojavilo kao uticajan faktor: prevalencija zaostajanja u razvoju je opala kako je obrazovno dostignuće majki poraslo. Udeo dece čije majke nisu imale školovanje je više nego dvostruko veći od dece čije su majke imale visoko obrazovanje: 48% naspram 21%.

Ostali zaštitni faktori uključuju elemente prenatalne nege, kao što su posete klinici, vakcinacija protiv tetanusa i suplementi gvožđa i folne kiseline; blizina zdravstvenih ustanova; a ne pripadnost određenoj kasti ili starosedelačkom plemenu.

Ovo je opservaciona studija koja je napravila snimak populacije u određenom trenutku, što otežava potvrdu nadmorske visine kao uzroka zaostajanja u razvoju, priznaju istraživači. Ali postoje uverljiva objašnjenja za njihove nalaze, sugerišu oni. Na primer, hronična izloženost velikoj nadmorskoj visini može smanjiti apetit, ograničiti isporuku kiseonika u tkiva i ograničiti apsorpciju hranljivih materija.

Nesigurnost hrane takođe ima tendenciju da bude veća na višim nadmorskim visinama gde su prinosi niži, a klima oštrija. Slično tome, pružanje zdravstvene zaštite, uključujući sprovođenje programa ishrane, i pristup zdravstvenoj zaštiti su takođe izazovniji, sugerišu oni.

„Ukratko, potrebni su usaglašeni napori u svim zdravstvenim i nutricionističkim sektorima kako bi se rešili problemi zaostajanja u razvoju, prilagođeni da se fokusiraju na decu sa većim rizikom u ranjivim oblastima“, zaključuju oni.

„Mnogostruki pristup bi trebalo da kombinuje inicijative za reproduktivno zdravlje, programe za ishranu žena, intervencije za ishranu novorođenčadi i male dece i mere bezbednosti hrane. Kontinuirano istraživanje, praćenje i evaluacija biće ključni za vođenje politike zasnovane na dokazima i ciljane akcije kako bi se osiguralo svako indijsko dete ima priliku za zdrav rast i razvoj“.

Profesor Sumantra Rai, izvršni direktor NNEdPro Globalnog instituta za hranu, ishranu i zdravlje, koji je suvlasnik BMJ Nutrition Prevention & Health sa BMJ, dodaje: „Poslednjih decenija javnozdravstvene intervencije u Indiji su efikasno rešavale probleme u ishrani, kao što su kao nedostatak joda, koji su povezani sa životom na većim nadmorskim visinama.

„Ali ova studija naglašava složenost neuhranjenosti u brdovitim regionima gde šire determinante neuhranjenosti među mlađim od 5 godina zahtevaju dalje proučavanje kako bi se razjasnili relativni doprinosi nasleđa, životne sredine, načina života i socioekonomskih faktora.“