Studija nudi nove tragove o uzrocima postinfektivnog sindroma hroničnog umora

Studija nudi nove tragove o uzrocima postinfektivnog sindroma hroničnog umora

U detaljnoj kliničkoj studiji, istraživači sa Nacionalnog instituta za zdravlje otkrili su razlike u mozgu i imunološkom sistemu ljudi sa post-infektivnim mijalgičnim encefalomijelitisom/sindromom hroničnog umora (PI-ME/CFS). Takođe su otkrili jasne razlike između muškaraca i žena sa ovom bolešću. Nalazi su objavljeni u časopisu Nature Communications.

„Ljudi sa ME/CFS imaju veoma stvarne i onemogućavajuće simptome, ali je otkrivanje njihove biološke osnove bilo izuzetno teško“, rekao je Valter Korošec, MD, direktor Nacionalnog instituta za neurološke poremećaje i moždani udar (NINDS) NIH-a.

„Ova dubinska studija male grupe ljudi otkrila je niz faktora koji verovatno doprinose njihovom ME/CFS. Sada istraživači mogu da testiraju da li se ovi nalazi primenjuju na veću grupu pacijenata i krenu ka identifikaciji tretmana koji ciljaju ključne pokretače bolesti. bolest.“

Tim multidisciplinarnih istraživača otkrio je kako se osećaj umora obrađuje u mozgu ljudi sa ME/CFS. Rezultati skeniranja mozga funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI) pokazali su da ljudi sa ME/CFS imaju nižu aktivnost u regionu mozga koji se zove temporalno-parijetalni spoj (TPJ), što može uzrokovati umor remećenjem načina na koji mozak odlučuje kako da uloži napor .

Takođe su analizirali kičmenu tečnost prikupljenu od učesnika i otkrili abnormalno niske nivoe kateholamina i drugih molekula koji pomažu u regulisanju nervnog sistema kod ljudi sa ME/CFS u poređenju sa zdravim kontrolama. Smanjeni nivoi određenih kateholamina bili su povezani sa lošijim motoričkim performansama, ponašanjem vezanim za napor i kognitivnim simptomima. Ovi nalazi, po prvi put, ukazuju na vezu između specifičnih abnormalnosti ili neravnoteže u mozgu i ME/CFS.

„Mislimo da imunološka aktivacija utiče na mozak na različite načine, izazivajući biohemijske promene i nizvodne efekte kao što su motorna, autonomna i kardiorespiratorna disfunkcija“, rekao je Avindra Nath, MD, klinički direktor u NINDS-u i viši autor studije.

Imuno testiranje je otkrilo da je ME/CFS grupa imala više nivoe naivnih B ćelija i niže nivoe zamenjenih memorijskih B ćelija – ćelija koje pomažu imunološkom sistemu da se bori protiv patogena – u krvi u poređenju sa zdravim kontrolama. Naivne B ćelije su uvek prisutne u telu i aktiviraju se kada naiđu na bilo koji antigen, stranu supstancu koja pokreće imuni sistem.

Memorijske B ćelije reaguju na specifični antigen i pomažu u održavanju adaptivnog ili stečenog imuniteta. Potrebno je više studija da bi se utvrdilo kako se ovi imuni markeri odnose na disfunkciju mozga i umor kod ME/CFS.

Da bi proučavali umor, dr Nath i njegov tim su tražili od učesnika da donesu odluke o fizičkom naporu zasnovane na riziku. Ovo im je omogućilo da procene kognitivne aspekte umora, ili kako pojedinac odlučuje koliko će napora da uloži kada dobije izbor.

Ljudi sa ME/CFS imali su poteškoća sa zadatkom izbora napora i sa održavanjem napora. Motorni korteks, region mozga zadužen da govori telu da se kreće, takođe je ostao nenormalno aktivan tokom zamornih zadataka. Nije bilo znakova zamora mišića. Ovo sugeriše da bi umor u ME / CFS mogao biti uzrokovan disfunkcijom regiona mozga koji pokreću motorni korteks, kao što je TPJ.

„Možda smo identifikovali fiziološku žarišnu tačku za umor u ovoj populaciji“, rekao je Brian Valitt, MD, M.P.H., saradnik istraživač na NINDS-u i prvi autor studije. „Umesto fizičke iscrpljenosti ili nedostatka motivacije, umor može nastati zbog neusklađenosti između onoga što neko misli da može da postigne i onoga što njihova tela rade.

Dublje analize otkrile su razlike između muškaraca i žena u obrascima ekspresije gena, populaciji imunih ćelija i metaboličkim markerima. Muškarci su imali izmenjenu aktivaciju T ćelija, kao i markere urođenog imuniteta, dok su žene imale abnormalne obrasce rasta B ćelija i belih krvnih zrnaca. Muškarci i žene su takođe imali različite markere upale.

„Muškarci i žene su se prilično razlikovali u svojim podacima, a to vam govori da ME/CFS nije jedinstven za sve“, rekao je dr Nath. „Uzimajući u obzir muške i ženske imunološke razlike u ME / CFS, rezultati mogu otvoriti nove puteve istraživanja koji bi mogli pružiti uvid u druge hronične bolesti povezane sa infekcijom.“

Studija, koja je sprovedena u Kliničkom centru NIH, obuhvatila je sveobuhvatan pregled ME / CFS koji se razvio nakon virusne ili bakterijske infekcije. Tim je koristio najsavremenije tehnike da ispita 17 ljudi sa PI-ME/CFS koji su bili bolesni manje od pet godina i 21 zdravu kontrolu.

Učesnici su pregledani i medicinski procenjeni na ME/CFS tokom nekoliko dana i podvrgnuti su opsežnim testovima, uključujući kliničke preglede, fMRI snimanje mozga, testove fizičkih i kognitivnih performansi, testove autonomne funkcije, biopsije kože i mišića i napredne analize krvi i kičmene tečnosti.

Učesnici su takođe provodili vreme u metaboličkim komorama gde su, pod kontrolisanim uslovima, procenjeni njihova ishrana, potrošnja energije, metabolizam, obrasci spavanja i mikrobiom creva. Tokom druge posete, završili su kardiopulmonalni test vežbanja kako bi izmerili odgovor tela na vežbanje.

Mnoge studije su identifikovale imunološke, mikrobiomske i druge abnormalnosti u ME/CFS, ali rezultati su obično nedosledni i nije poznato tačno kako se ovi markeri odnose ili uzrokuju umor i druge simptome.

Korišćenjem rigoroznog pristupa fenotipizaciji da bi se izvukle značajne razlike, ova studija pomaže u validaciji prethodnih rezultata i može identifikovati nove načine terapeutskog ciljanja na mozak ili imuni sistem.

U veoma kooperativnom projektu učestvovalo je 75 istraživača u 15 instituta i centara u okviru Programa za unutrašnja istraživanja NIH-a, kao iu nacionalnim i međunarodnim institucijama. Dr Nath i njegove kolege planiraju da objave dodatne nalaze iz podataka koji su prikupljeni tokom ove studije.