Stres nije inherentno štetan. U stvari, kada se doživljava u kratkim intervalima, stres može biti koristan jer povećava fokus, poboljšava performanse i priprema telo za izazove. Međutim, problemi nastaju kada stres postane hroničan i neprekidan.
Nervni sistem percipira i obrađuje i stres i bol. Dizajniran da bude veoma prilagodljiv, on neprekidno reaguje na unutrašnje signale i spoljašnje faktore, stalno se prilagođavajući kako bi održao ravnotežu. Kada mozak neprekidno percipira stalne zahteve bez adekvatnog oporavka, drži telo u produženom stanju budnosti.
Tokom ovih perioda stresa, hormoni kao što su kortizol i adrenalin ostaju stalno povišeni. U ovom osetljivom stanju, signali koji bi obično bili ignorisani ili tumačeni kao manji mogu početi da deluju mnogo intenzivnije. Ovo stanje dovodi do povećanja srčanog ritma i trajne napetosti mišića, dok nervni sistem prelazi u neprekidni režim borbe ili bega.
Hronični stres deluje kao okidač i pogoršavajući faktor za migrene. Nervni sistem ljudi koji doživljavaju migrene je uporedivo responzivniji na promene u okruženju, uključujući varijacije u obrascima spavanja, okolini, hormonalnim fluktuacijama i intenzitetu stresa. To znači da stalna izloženost stresu može povećati učestalost i ozbiljnost napada migrene.
Pored toga, napetost u vratu, ramenima i skalpu – čest efekat stresa – može izazvati tenzione glavobolje. Produženi periodi sedenja, održavanje koncentracije i fizička napetost tokom radnog dana mogu doprineti razvoju tenzionih glavobolja u kasnijim satima dana. Hronični stres takođe može imati dubok uticaj na kvalitet sna.
Mnogi ljudi koji se osećaju stalno napeti na kraju radnog dana imaju problema sa uspavljivanjem ili ostajanjem u snu. Taj nemiran san može nedostajati obnavljajućih kvaliteta potrebnih za oporavak. Loš san može, zauzvrat, perpetuirati ciklus stresa, ostavljajući mozak dodatno osetljivim i povećavajući verovatnoću glavobolja sledećeg dana.
Razumevanje veze između stresa i nervnog sistema ukazuje na neke korake koje možete preduzeti kako biste prebacili nervni sistem iz stalno aktiviranog stanja. Nikada nećete potpuno eliminisati stres – to nije ni realno ni neophodno. Ali je moguće stvoriti namernu pauzu za telo da se resetuje: Uključite male prelaze u svoj dan.
Umesto da odmah pređete sa posla na druge obaveze, odvojite pet do deset minuta između aktivnosti da se zaustavite, duboko dišete, istegnete ili sedite tiho. Čak i kratke pauze mogu smanjiti napetost mišića i smanjiti nivoe hormona stresa. Dodajte fizičku aktivnost u svoju rutinu.
Redovno kretanje, kao što je hodanje, joga ili blago istezanje, pomaže u regulaciji nervnog sistema efikasnijim procesuiranjem hormona stresa. Takođe poboljšava protok krvi i podstiče oslobađanje endorfina, koji su prirodni modulatori bola. Obratite pažnju na posturu i ergonomiju.
