Psihodelici mogu pogoršati mentalno zdravlje ljudi sa poremećajem ličnosti

Psihodelici mogu pogoršati mentalno zdravlje ljudi sa poremećajem ličnosti

Interesovanje za psihodelike raste kako u naučnim krugovima tako i u javnosti. To su moćne supstance sposobne da promene percepciju, raspoloženje i razne mentalne procese. Oni takođe obećavaju za lečenje širokog spektra poremećaja mentalnog zdravlja.

Međutim, da bi njihova upotreba bila bezbedna i efikasna, važno je razumeti kako oni reaguju na različita stanja mentalnog zdravlja. Ovo posebno važi za poremećaje ličnosti.

Poremećaj ličnosti je vrsta mentalnog poremećaja koji uključuje krute i nezdrave obrasce razmišljanja, funkcionisanja i ponašanja, koji značajno utiču na život osobe. Razumevanje njihove interakcije sa psihodelicima je ključno. Ove supstance mogu duboko uticati na mentalna stanja. Oni mogu pogoršati ili poboljšati simptome na načine koji su jedinstveni za ove poremećaje.

U nedavnoj studiji, istraživači sa Imperijal koledža u Londonu istraživali su složenu vezu između psihodelika i mentalnog zdravlja, naglašavajući potencijalne rizike za ljude sa poremećajima ličnosti.

Studija je prikupila podatke samoprocene od 807 ljudi koji su koristili psihodelike u različitim okruženjima, od rekreativnih do terapeutskih. Oni su merili mentalno blagostanje učesnika pre i posle upotrebe psihodelika koristeći skalu pod nazivom Vorvik-Edinburška skala mentalnog blagostanja. Istraživači su smatrali da je značajan pad mentalnog zdravlja ako nečija sreća i blagostanje padnu više od onoga što je tipično za većinu ljudi u studiji.

Istraživači su posebno posmatrali one koji su imali negativna iskustva dok su bili na psihodelicima. Otkrili su da je samo 16% svih učesnika prijavilo ukupan negativan odgovor. Ali značajan deo ovih negativnih iskustava (31%) prijavili su ljudi sa istorijom poremećaja ličnosti.

Međutim, studija ima nekoliko ograničenja, uključujući oslanjanje na samoprijavljene podatke, mali broj učesnika i stopu odustajanja od 56%. Svi ovi faktori bi iskrivili rezultate.

Ostala ograničenja uključuju nedostatak kontrolne grupe (ljudi kojima je dat placebo ili standardni tretman) za poređenje. Pored toga, postojale su varijacije u vrstama i dozama korišćenih psihodelika.

Metod odabira učesnika studije takođe može dovesti do pristrasnih rezultata. A spajanje različitih poremećaja ličnosti zajedno može prevideti specifične rizike povezane sa svakim.

Različiti poremećaji ličnosti mogu različito reagovati na psihodelike. Na primer, ljudi sa histrionskim poremećajem ličnosti (prekomerno traženje pažnje i emocionalna preterana reakcija) ili graničnim poremećajem ličnosti (emocionalna nestabilnost, intenzivne veze i strah od napuštanja) mogu se osećati gore ili nestabilnije.

A oni sa šizotipnim poremećajem ličnosti (socijalna anksioznost, čudna uverenja i ekscentrično ponašanje) mogli bi postati paranoičniji.

Ljudi sa narcističkim poremećajem ličnosti (preterana samovažnost, nedostatak empatije i potreba za divljenjem) mogu se boriti sa samorefleksivnom prirodom psihodelika jer im je često teško da podnesu kritiku.

Uzimajući u obzir značajna ograničenja studije, moramo pristupiti njenim nalazima sa određenim skepticizmom. Ipak, studija prepoznaje potencijalne prednosti psihodelika za mentalno zdravlje, naglašavajući potrebu za pažljivim skriningom za poremećaje ličnosti.

Bezbedno i efikasno korišćenje psihodelika zahteva personalizovan pristup. Ovo posebno važi za ugrožene ljude. Ovo naglašava važnost usavršavanja psihodelične terapije kako bi ona bila bezbedna i efikasna za sve.

Dok istražujemo teritoriju psihodelične terapije koja se širi, od vitalnog je značaja da razumemo kako ove supstance reaguju na stanja mentalnog zdravlja — uključujući poremećaje ličnosti.

Moramo koristiti rigoroznije metode, kao što su kontrolisana ispitivanja da bismo uporedili psihodelike sa standardnim tretmanima ili placebom. Poremećaji ličnosti takođe treba da budu verifikovani putem stručnog ocenjivanja, a ne samo samoprocena. I, konačno, psihodelične doze moraju biti ujednačene kako bi se pouzdano procenio njihov terapeutski efekat.