Promene crevnog mikrobioma povezane sa prekanceroznim polipima debelog creva

Promene crevnog mikrobioma povezane sa prekanceroznim polipima debelog creva

Nova studija istraživača iz Mass General Brigham-a povezala je određene vrste crevnih bakterija sa razvojem prekanceroznih polipa debelog creva. Njihovi rezultati su objavljeni u Cell Host & Microbe.

„Istraživači su uradili mnogo posla da bi razumeli odnos između crevnog mikrobioma i raka. Ali ova nova studija govori o razumevanju uticaja mikrobioma na prekancerozne polipe“, rekao je ko-korespondent Daniel C. Chung, MD, medicinski kodirektor Centra za procenu rizika od raka pri Mass General Cancer Center-u i član fakulteta Odeljenja za gastroenterologiju. „Kroz mikrobiom, potencijalno imamo priliku da intervenišemo i sprečimo nastanak kolorektalnog raka.“

Rak debelog creva je drugi vodeći uzrok smrti od raka u SAD, a stopa kolorektalnog karcinoma raste među mladim odraslim osobama. Skoro svi kolorektalni karcinomi nastaju od prekanceroznog polipa. Jedan od najboljih načina da se smanji učestalost kolorektalnog karcinoma je zaustavljanje rasta u stadijumu polipa.

Postoji više od jednog načina da se polip razvije. Dva glavna tipa polipa su tubularni adenomi i sesilni nazubljeni polipi. Faktori rizika za kolorektalni karcinom i polipe uključuju faktore načina života kao što su prekomerna težina ili gojaznost, nizak nivo fizičke aktivnosti, ishrana bogata crvenim i prerađenim mesom, pušenje i upotreba alkohola. Ovi faktori takođe utiču na bakterije koje žive u našim crevima, zajedno poznate kao crevni mikrobiom.

Istraživači misle da bi ovi uticaji životne sredine mogli da podstaknu rast polipa na jedan od dva načina. Ili direktno menjaju mikrobiom creva na način koji podstiče rast polipa, ili promovišu rast polipa koji zauzvrat utiče na mikrobiom creva direktno utičući na ćelije koje oblažu creva.

Ranije, manje studije koje su pokušavale da povežu mikrobiom creva sa polipima nisu pronašle konzistentan obrazac, iako nisu posebno posmatrale ove dve vrste polipa.

Da bi proučili vezu crevnog mikrobioma sa polipima debelog creva, istraživači su uzeli podatke od 1.200 ljudi koji su dobijali rutinsku kolonoskopiju. Prikupili su informacije o svom zdravlju, ishrani, lekovima i načinu života, kao i analizirali uzorke stolice kako bi odredili bakterijski sastav njihovog crevnog mikrobioma.

Novo istraživanje je najveća studija iz opsežnog istraživačkog programa saradnje, Registra GI bolesti i endoskopije (GIDER) u Opštoj bolnici u Masačusetsu, omogućavajući ovim istraživačima da razumeju gastrointestinalne bolesti dublje nego ikada. Ovaj registar ostaje aktivan i tekuće prikupljanje podataka će omogućiti longitudinalno praćenje.

Nova studija je najveća te vrste i analizirala je razlike u mikrobnom potpisu creva kod ljudi bez polipa debelog creva, sa tubularnim adenomima ili sa sesilnim nazubljenim adenomima. Oni su takođe povezivali ove podatke sa pacijentovim zdravstvenim i porodičnim istorijama.

Bakterijski potpisi su grupirani u tri grupe na osnovu tipa i prisustva polipa u debelom crevu. Devetnaest vrsta bakterija se značajno razlikovalo kod pacijenata sa tubularnim adenomima nego u drugim populacijama. Kod pacijenata sa sesilnim nazubljenim adenomima, osam vrsta se značajno razlikovalo.

Autori napominju da je ispitana populacija bila uglavnom bela, što je ograničavalo generalizaciju na druge rasne grupe, i da studija ne može utvrditi da li se prvo menjaju bakterijske vrste ili tkivo adenoma. Sledeći korak je da istraživači izoluju specifične vrste bakterija koje deluju u crevima i vide da li mogu da verifikuju ove funkcionalne odnose između bakterijske vrste i rasta polipa pomoću modela u laboratoriji.

Ove informacije mogu pomoći u razvoju probiotika ili tretmana za smanjenje rizika od raka debelog creva ili kao metoda skrininga za procenu rizika od polipa ili kolorektalnog raka.

„Nadamo se da ćemo promenom specifičnih aspekata ishrane ili mikrobioma moći da promenimo prirodnu istoriju ovih polipa“, rekao je Čung. „Intervencije za sprečavanje formiranja polipa ili promene njihovih obrazaca rasta mogu na kraju sprečiti kolorektalni rak.“