Poverenje radnika i šefova u rad na daljinu je ključno

Poverenje radnika i šefova u rad na daljinu je ključno

Poslednjih godina, rad na daljinu — podstaknut primenom informacionih i komunikacionih tehnologija i posebno nedavnom pandemijom — postao je karakteristika mnogih poslova. Mnoge kompanije su sada učinile ovaj oblik rada dostupnim svojim zaposlenima, ali je to još uvek daleko od uobičajene prakse na današnjem tržištu rada.

Istraživači Universitat Oberta de Catalunia (UOC) analizirali su različite perspektive i percepcije o radu na daljinu, posmatrajući širok spektar faktora koji na njega utiču, uključujući psihosocijalne aspekte, produktivnost ili troškove. Njihov rad je objavljen u International Journal of Manpover.

„Istražujemo i ispitujemo različite modele da identifikujemo faktore koji utiču – pozitivno ili negativno – na učinak zaposlenih koji rade na daljinu, pokazujući kako poverenje, prekomerno opterećenje, socijalna izolacija i umor od posla utiču na njihov učinak,” rekla je Pilar Ficapal-Cusi, vanredni profesor na Ekonomski i poslovni fakultet UPC i jedan od vodećih autora studije.

Istraživanje na ovu temu pokazalo je da rad na daljinu ima pozitivan uticaj na individualne, grupne i organizacione performanse kompanija i organizacija. Tačnije, komparativne studije su pokazale da se radnici na daljinu osećaju produktivnije i pokazuju niži nivo umora.

Ipak, druge studije takođe pokazuju da sami uslovi rada na daljinu mogu dovesti do intenziviranja rada, a samim tim i do produženog mentalnog ili fizičkog napora koji utiče na efikasnost osoblja i nivo učinka.

„Ovi rezultati izazivaju dilemu, jer s jedne strane vidimo povoljne uslove i blagotvorne efekte, ali sa druge, može doći do disfunkcionalnog uticaja i ograničenja na optimalan rad osoblja“, rekao je Fikapal-Kusi, takođe član UPC-a. i2TIC istraživačka grupa.

Nakon analize podataka o više od 200 zaposlenih u različitim španskim kompanijama koje su implementirale rad na daljinu, autori su videli da ako ovi zaposleni veruju u rad na daljinu, imaju percepciju da će im to pomoći da budu produktivniji. Međutim, ako nemaju poverenja u ovu vrstu radnog odnosa, ova percepcija učinka se smanjuje, što takođe može dovesti do socijalne izolacije ili problema sa umorom u vezi sa radom.

„Umor je faktor koji ima najveći (negativni) efekat na rad na daljinu, zatim poverenje, koje je pozitivno, i socijalna izolacija, koja je još jednom negativna“, rekla je ona.

U ovom kontekstu, izraz „poverenje“ znači da radnici na daljinu imaju percepciju podrške svojih nadređenih, da ovaj oblik rada ne utiče negativno na priznavanje njihovog doprinosa ili napredovanje u karijeri.

„Poverenje u rad na daljinu uspostavlja povoljne uslove za njegovo negovanje i postizanje optimalnog učinka od zaposlenih koji rade na daljinu. Dok nedostatak poverenja može dovesti do i naglasiti negativan uticaj društvene i profesionalne izolacije, jer—s obzirom na to da postoji manja percepcija socijalne podrške— to može potkopati pozitivne efekte rada na daljinu“, primetio je Fikapal-Kusi.

Ovde je odsustvo društvene povezanosti značajna varijabla u individualnom učinku. Iako je istina da smanjenje nebitnih interakcija i dostupnost više vremena vodi ka većoj efikasnosti, ako zaposleni pate od osećaja izolovanosti, to može negativno uticati na njihov učinak na poslu.

Ficapal-Cusi je izjavio: „Društvena izolacija se odnosi na osećaj pojedinca da nema uključenosti ili povezanosti na poslu. Izolovani zaposleni imaju manje poverenja u svoje veštine i znanje i imaju malo mogućnosti da komuniciraju sa kolegama, kao i smanjeni kapacitet upravljanja stvari. Zato je uloga menadžera ključna u omogućavanju efektivne društvene integracije osoblja koje radi na daljinu.“

Postoje i drugi faktori, kao što su preopterećenost i umor od posla, koji mogu negativno uticati na razmišljanje i produktivnost ljudi. Umor na poslu je ekstremni umor koji se javlja tokom i na kraju radnog dana koji umanjuje fizičke i mentalne sposobnosti zaposlenog. „Ako neko oseća da ne može da se nosi sa zahtevima posla zbog njegove složenosti, vremenskih pritisaka ili velikog napora koji je potreban da bi se obavili zadaci, to dovodi do preopterećenja posla, što je prethodnik zamora u vezi sa poslom“, Ficapal – primetio je Kuzi.

Zaista, postoji mnogo podataka koji ukazuju na to kako radnici na daljinu koji rade veoma intenzivno, i kod kuće i na poslu, mogu doživeti veći nivo iscrpljenosti.

Procenjuje se da u Španiji svaki šesti zaposleni radi na daljinu: između 14% i 17%—prema najnovijim podacima iz Ankete o opremi i upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija u kući, koju je objavio Španski nacionalni institut za statistiku (INE )—iako je potražnja za njim daleko veća. Prema Ficapal-Cusiju, „Rad na daljinu se posmatra kao sredstvo za privlačenje i zadržavanje talenata. Međutim, još uvek treba da prevaziđe brojne prepreke da bi postao široko rasprostranjen, jer zahteva određene napore od strane javnih administracija, kompanija i radnici“.

Prema autorima studije UPC, poverenje u rad na daljinu i u organizaciju koja ga promoviše treba da bude kamen temeljac njegove implementacije na terenu. To znači da kompanije i druge organizacije moraju da se usredsrede na stvaranje poverenja, obezbeđivanje vidljivosti i podršku napredovanju u karijeri radnika na daljinu, kako bi poboljšali njihov učinak. Ficapal-Cusi je rekao: „Poverenje je ključno za prilagođavanje radu na daljinu, a takođe smanjuje svaki osećaj izolacije ili umora.

U tom smislu, da bi se obezbedila efikasna primena, takođe je važno da se kroz primenu određenih praksi pozabave percepcijom izolacije i usamljenosti zaposlenih. „Interakcija licem u lice, tekuća razmena informacija i obuka za liderstvo su istaknuti kao dobre prakse za sprečavanje izolacije“, primetio je Fikapal-Kusi.

Ipak, treba imati na umu da je rad na daljinu trenutno usko povezan sa profesijama zavisnim od tehnologije, a njegova primena u određenim vrstama poslova još uvek je daleko od realnosti. „Njegova upotreba u drugim sektorima koji zahtevaju određeni stepen rada na licu mesta je problematičnija i zahtevaće nove formule“, rekao je Ficapal-Kusi.

„Upravljanje daljinom i organizacioni dizajn za nesmetan prelazak na rad na daljinu zahtevaju jačanje poverenja zaposlenih u rad na daljinu i organizaciju koja stoji iza njega, kao i uspostavljanje mehanizama za minimiziranje osećaja društvene izolacije i umora“, zaključio je Ficapal-Kusi.